Svi se bojimo nečega...neuspjeha,novoga i nepoznatoga...ali bojimo se i ljubavi,kakva god da ona je,ne bismo se je trebali plašiti jer sve što je ljubav,dobro je.Ali nešto se u meni dogodilo prije par dana...bila sam sa jednom osobom koja mi puno znači i pokušavala sam cijelo vrijeme shvatit da mi smo samo prijatelji,ali opet on je više od toga...s njim se osjećam ugodno i kao da ništa drugo nije bitno osim nas dvoje u tom trenutku,vrijeme kao da ne postoji,a svaki trenutak je potpuno ispunjen nekim osjećajem ljepote,sigurnosti i savršenstva...i kao da...je dio mojih misli,dio mene i mojih osjećaja,i katkad se nađem sa osmijehom na licu ne znajući zašto,(zato što me to ispunjuje),i katkad se nađem sa suzom u oku zbog posesivnosti,ne znam njegovu stranu ali ja...jednostavno moj život je ljepši kad sam s njim i kao da svi problemi nestaju i ništa drugo nije bitno.I želim da smo nešto uzvišenije od ljudi samih,i želim to ne jer je meni ili njemu potrebno nego zato što me čini boljom osobom,jer se osjećam tako uz njega.
Je li vam poznat taj osjećaj,znate li nešto,bilo što...?
komentirajte jer sam malo zbunjena ,ne znam što da radim.
Post je objavljen 11.01.2007. u 15:49 sati.