(prijateljima)
Razmišljao je...
Ima onaj jedan poznati, pomalo nevjerojatni, osjećaj, kada iziđeš iz trgovine s novom kožnatom jaknom na sebi. Ponosan si. Teško dišeš. Iščekuješ svaki sljedeći trenutak njezine težine na svojim ramenima. Slušaš je kako škripi na tvojim laktovima. Njen miris tuče ti, iznutra, ravno u sam vrh lubanje. Kao da si zaljubljen. Goriš. No, najčudesnije je što iznenada počneš primjećivati sve ljude na ulici, koji na sebi nose iste takve kožnate jakne. Čini se kao da ih je puno. Ma, zakleo bi se, više ih je nego što ih je bilo samo pet minuta ranije. Sigurno. Promatraš ih. Lijepi su; mladi i prepuni života. U jaknama izgledaju veličanstveno. Dostojanstveno. Snažno. Jakne im se ljeskaju, baš kao i tebi. Svjetlucaju; a crne su. Kamogod pošao, do ušiju dopire Velvet Undergroundova Venus In Furs. I znaš da je i oni čuju. Čuju je. Sigurno.
Ima dana kada primjećujem mnoge ljude kako lutaju ulicama s prorezima na dušama, i očima zakrvavljenim od suza. Vidim ih. Sigurno.
Jebem ti takve dane.
Post je objavljen 11.01.2007. u 03:05 sati.