McGONNAGALL: Kerry Johnson i Allison Brescia! Ako je nešto tako smiješno možete to slobodno podijeliti s ostatkom razreda!
Ja i Ally smo brzo pogledale profesoricu Preobrazbe i nastojale ostati ozbiljne. Nije nam uspjelo i ubrzo smo opet prasnule u smijeh.
McGONNAGALL: Pa, ako je tako, možda će vas nekoliko sati laštenja školske imovine malo prizemljiti. Subota navečer, moj kabinet.
Nakon toga više nije bilo incidenata, osim možda onda kada je Larry, dečko iz Gryffindora, s kojima smo imali satove Preobrazbe, zapalio ormar sa knjigama.
Nešto kasnije toga dana...
LAURA: Ne kužim što je bilo tako smiješno.
ALLY: Ma ništaaaa.....
Ally me brzo pogledala očekujući da ja izmislim neki razlog pošto je bilo očito da ne možemo reći Lauri da smo se smijale njenom jeziku kojeg je isplazila svaki put dok je nešto radila sa štapićem, a zatim ga je micala u smjeru štapića.
JA: Ma znaš, smijale smo se jer je Ally čula kako je netko pustio goluba.
LAURA: Aha... pa dobro... hm.
Zatim smo otišle u veliku dvoranu na ručak. Tamo smo srele Deana, Chloe i Erica koji su razgovarali o metloboju pa smo im se pridružile u raspravi ( Laura je otišla za Gryffindorski stol ).
Kasnije smo imali Proricanje sudbine ( Laura je razbila staklenu kuglu ), blok sat Čarolija (Flitwick sa krilima orla) i Travarstvo (uglavnom pelerina mi je progorena na pet mjesta).
Nakon Travarstva sam požurila u knjižnicu prije no što se zatvori, a kada sam uletjela unutra 5 minuta prije zatvaranja Madame Pince me prostrijelila pogledom koji je govorio: joj mala baš si se sad sjetila posuđivati knjige...
Brzo sam posudila ono što sam trebala i izjurila u prazan hodnik. No čini se da ipak nije bio tako prazan. Na drugom kraju hodnika stajala je pomalo neobična djevojka. Polako sam krenula prema njoj.
Koraci su odzvanjali gubeći se u tišini.
Kada sam stigla do nje iznenađeno sam ustuknula. Bila mi je tako slična. Iste crte lica, boja očiju... Pokušala sam započeti razgovor.
JA: Bok. Ti si nova u školi?
ONA: Da. Ja sam Sheila.
JA: Drago mi je. Ja sam Kerry.
SHEILA: Znam.
Zatim se okrenula i otišla. Koraci su joj bili tihi. Gotovo nečujni.
Odjednom sam osjetila neugodnu hladnoću koja je jezivo prostrujila mojim tijelom dok mi je u glavi odzvanjala jedna rečenica.
Znam.
Post je objavljen 10.01.2007. u 22:00 sati.