Srijeda *faking*,*grinning*
. Moji praznici trajali su skoro tri mjeseca. Nije baš bio neki fun
. No dobro, dakle...mislim, dva mjeseca sam ležala doma u svojem kouzi krevetiću i gledala Seinfelda itd. Dakle, kad sam se probudila, baš je bilo lijepo. Kao na toplo proljetno jutro(ali neko jutro kada nema škole
). Ili možda ljetno. Onda sam učila povijest
. Nisam baš previše shvatila, nisam ni htjela shvaćati. Koncentracija mi je katastrofa, *innocent-face*. Pa nisam ja kriva, Mother Nature je. Danas mi, začudo, fali more. Od nedavno se navečer uspavljujem čitajući Jane Austen (Pride and prejudice- so relaxing), koja je navodno prozvana aseksualnim bićem
. Oho(oho?)! Pa je li to 17:00 na mom mobitelu? Je. *Smiling*. Dajem si 4 iz zapažanja. Mojoj mami je 17:05. Wow, moja mama je u budućnosti
. I jučer sam trebala ići s tatom negdje...i ondaaa... ... ...nisam na kraju. To znači da ću danas. I tako, slušam ja jučer Ennia Morriconea, i muziku iz Misije, hm...i sjetim se Baile Atha Cliatha, hm...poznatijeg po imenu Dublin, pa se sjetih zemljopisa, iz kojeg imam 5 na polugodištu, ali ipak... *Frowning* Buhu. Uvijek nešto mora pokvariti moj savršeni trenutak, znate onaj trenutak kada mislite da levitirate? Nda. I jbg
. Onda sam samu sebe proglasila autodestruktivnim bićem. *Confused*. "Journeys end in lovers meeting". William Shakespeare. Ili možda..."za zemlju nije, za pokoj nije, cvijet što nema korijena." Tin Ujević. Hm...trenutno mi bolje paše ovo drugo
. *Waves*, *blows kisses*, and then, quite unexpectedly--- *weeps*.
Post je objavljen 10.01.2007. u 16:50 sati.