»svjetlo je neponovljivo iako je uvijek isto«
vermerovo svjetlo u ničem posebnom
ti u ničem posebnom
obala u la rochelleu
koju znam jer je zamišljam izmišljam kao riječi
a možda sam i živjela tamo
proljeće vjetrovit dan atlantik
vjetar mi nosi kosu
i ne bih radila ništa
ništa radila
gledala u svjetlucavo sivo more
sjeli bi na kavu i smijali se
a zapravo
gledala bih tebe u sebi u vermerovom svjetlu
prije ili nakon oluje
i ne bih radila ništa
željela ništa
samo malo osjećaja proljeća
malo već viđenog
tour de france
tour de provence
kamena vrata u bordeauxu
blaga toplina koja prelazi u prohladnu večer
zakopčavam jaknu
ruke u džepove
vjetar raspuhuje šal
gledam u čizme
iščekujem april
Post je objavljen 10.01.2007. u 13:08 sati.