Marketing
Krečana gospojice....
Otprilike tako nekako je nekoć davno na titlu filma, srpski prevoditelj objasnio stanje Hunphrey Bogarta na slici dole
Krečana je naravno iz mitske Casablance, a Bogart, odnosno Rick, je proklinjao što je od svih birtija(caffea, moš mislit) na svijetu morala ući baš u njegovu. Pri tom je čika Rick zaboravio da je ipak donekle bio u povlaštenoj poziciji, jer je eto, bar imao vlastitu birtiju, u kojoj je mogao piti na vlastiti račun.
A i, još je na kraju ispalo, da je na kraju žrtvovanje vlastite ljubavi bilo isprepleteno s herojski činom. Ili kako je naglasio Bora "Đubre do kraja" Čorba "Odlazi Ingrid Bergman".
Gotovo da čovjek pomisli da je rat romantičan. Gotovo i da je, ako zanemarimo sitnicu od 20 miljuna mrtvih.
Nema veze, Casablanca je i dalje divan film, ja ga jednom u par godina uvijek ponovo pogledam, bio u krečani ili ne. Uz to pruža i iluziju da iza tugovanja i bluesa s enormnim količina alkohola, sljedi herojsko iskupljenje. Možda ipak slijedi i otrežnjenje, iako se pravi Bogi uvijek brzo pobrinuo da se to stanje dugo ne održi. Do herojstva, pa i onog na jedan dan, je sve teži doći, možda i zato jer je rat već davno završen(onaj od prije), i jer su Rusi već na Reichstagu. A nema više ni Bogija, ali nam je ipak ostavio mogućnost da skupa s njim tugujemo u crno bijeloj tehnici. Stare fore su najbolje, čak i kad je krečana posrijedi.
Post je objavljen 10.01.2007. u 11:54 sati.