Umjetnik je stvaratelj lijepih stvari.
Cilj umjetnosti je otkriti sebe,a prikriti umjetnika.
Kriticar je onaj koji u svoj dozivljaj lijepoga umije unijeti neciji stil ili novi sadrzaj.
Najvisi,kao i najnizi oblik kritike jest neka vrsta autobiografije.
Oni koji u lijepim stvarima pronalaze ruzan smisao pokvareni su i bez sarma.To je pogresno.
Oni koji u lijepim stvarima pronalaze lijep smisao obrazovani su.Za njih ima nade.
Ima i probranih koji u lijepim stvarima vide samo Ljepotu.
Ne postoji nesto poput moralnih i nemoralnih knjiga.One mogu biti tek dobro ili lose napisane.To je sve.
Otpor devetnaestog stoljeca prema Realizmu je bijes Calibana(nakazni lik iz Shakespearove drame OLUJA)koji svoje vlastito lice gleda u ogledalu.
Moralni zivot ljudi tvori dijelove tematike buduceg umjetnikova djela,a moralnost umjetnosti sastoji se od savrsene upotrebe nesavrsena medija.
Ni jedan umjetnik ne pokusava nesto dokazati.A cak se i istinite stvari mogu dokazati.
Umjetnik nema eticke naklonosti.One su u umjetnika neoprostiv nacin afektiranja.
Nema umjetnika koji je morbidan.Umjetnik moze izraziti bilo sto.
Grijesi i vrline umjetniku su materijal za stvaranje umjetnickih djela.
Sa stanovista oblika,tipicni predstavnik svih umjetnosti je umjetnost glazbenika.Sa stanovista osjecaja,to je glumacka vjestina.
Sve su umjetnosti istodobno i povrsne i simbolicne.
Oni koji se spustaju ispod njezine povrsine,cine to na vlastiti rizik.
Oni koji se trude razumjeti njezin simbolizam,cine to na vlastiti rizik.
Upravo je gledatelj,a ne zivot sam,ono sto umjetnost zapravo prikazuje.
Razlicitost misljenja o umjetnickom radu pokazuje da je taj rad nov,komplekasn i zivotan.
Kada se kriticari medjusobno ne slazu,umjetnik je u suglasju sa samim sobom.
Covjeku se moze oprostiti stvaranje neceg korisnog,sve dok se svome djelu ne pocne diviti.Jedina isprika stvaranju nekorisnoga je u tome da se tome covjek silno divi.
Sva je umjetnost prilicno beskorisna.
Post je objavljen 10.01.2007. u 10:10 sati.