Marketing
A gdje je Zelg?
Gledate TV,čitate novine,možda pratite sport,možda i ne.Kako god,sigurno znate tko je Janica Kostelić ili tko je Mirko Filipović.Možda znate nabrojati i sve nogometaše hrvatske reprezentacije.A znate li tko je Zelg Galešić?
Ja znam i to samo zato jer živi preko puta mene.A da ne živi,vjerojatno bih znala koliko i vi jer ne bih imala priliku uopće čuti za njega i ponešto o njemu.
Svakodnevno slušamo o Janici i njenim uspjesima,o njenom trudu i njenoj volji,o njenim zdravstvenim problemima i njenom ljubavnom životu.Janica je ponos Hrvatske.
Isto kao što su to bili zlatni rukometaši,isto kao što je to jednom bio Goran Ivanišević,naši nogometaši i ostali.Ali o nekima se ipak ne priča.
O nogometu,rukometu i skijanju priča se naveliko,obvezni su prijenosi na TV-u,natpisi u novinama,posvećuju im se cijele sportske rubrike...
A mene i dalje zanima jeste li čuli za Zelga Galešića.Malobrojni jeste,a ostali?
Pa dakle da vam ga predstavim.Zelg Galešić trostruki je Svjetski taekwondo prvak,a trenutačno se bavi i ultimate fightom i to veoma uspješno.Živi na relaciji Pula-Bristol budući da u Hrvatskoj nije naišao na odaziv kakav je zaslužio.Izvrstan je borac bio i ostao,a svejedno o njemu nitko ništa ne govori niti piše,tek se tu i tamo u Glasu Istre,neki sitni članak usudi promucati njegovo ime.Smatram to čistim diskreditiranjem i omalovažavanjem.Zašto u svim novinama ne vrišti naslov:Zelg Galešić trostruki prvak svijeta u taekwondou!
Zašto osim toga vidimo samo natpise o Snježnoj Kraljici(čiji trud i uspjeh,da se razumijemo, ne želim umanjivati)?Zar se nije i on jednako borio,mučio,žrtvovao da bi postigao sve što je postigao?Zašto Hrvatska tek tako odbacuje uspješne sportaše?Znam da taj sport nije komercijalan kao nogomet i da mediji neće zaraditi pišući o njemu,ali smatram da je dužnost naše države da kao prvo da podršku takvim sportašima(a pritom mislim i na financijsku jer Zelg si je kao i većina dobrih sportaša za koje se ne zna,vlastitim sredstvima morao plaćati natjecanja i sve potrebno za uspjeh),a potom i da prati njihov uspjeh i da se pobrine da javnost sazna za taj isti uspjeh.Nije u redu da Zelga prepoznaju ljudi na ulicama Engleske ili čak i u Japanu,a da Hrvati ne znaju niti za njegovo ime.A krivim samo medije,odnosno državu koja uopće ne potiče sport i bavljenje njim.
I na kraju,kakva se poruka šalje mladima ako u medijima više prostora zauzima Big Brother nego uspjeh hrvatskog borca,ponosa Hrvatske koji bi trebao biti pravi primjer upornosti i «zdravog života i razuma» .Zar ćemo se ponositi na Danijela ili Tomislava jer su besposleno sjedili u kući tri mjeseca? Mislim da sve ide k vragu!
Post je objavljen 10.01.2007. u 09:15 sati.