Marketing
Epopeja što bješe winter brejk (pjevanje prvo - America del Norte)
Epopeja se otvara zazivanjem bogova kretenluka, jer će junaka Caneta, činjenica da ne zna pin od voicemaila koštati $120. Naime, Meksikanci su javili Canetu na vojsmejl da može dići visu, no on to nije znao pa će sada morati letjeti iz NYC samo na jedan dan da podigne istu. Letjeti odavde:
Prvu noć se fino partija u Don Hills'a i upoznajemo se sa Jack Danielsom, zlom u tekućem obliku koje će koštati Srbinovu cimericu pola lica (kada će ova pasti pred zgradom na facu) na tjedan dva dok stvari ne zacijele.
Za sljedeći partaj moramo čekati nekoliko dana, no hvala Bogu, dani se mogu provoditi u šetnjama po Chinatownu i Little Italy gdje nalećemo na sljedeće dragulje. Ako nekoga zanima nova sezona počinje 10.1.
Kao što rekoh, partaj smo dočekali u Brooklyna, u nekoj četvrti koja se čini kao da je jedina funkcija udomljavati sumnjive underground partaje i leševe po obližnjim „mesarnama“. Klasičan slučaj plusa se ostvaruje kada se skidaju gaće za vrijeme drambe.
Paralelno se kuha nešto što se zove Žuta groznica, ili Canetova enfatuacija azijatkinjama. Kako nam Srbinov prijatelj Milan Milosavljević, viola u New York Metropolitan operi objašnjava, azijatkinje su sjajne jer poštuju patrijarhat, cijene obrazovanje i umjetnost, no pošto nisu imali 2 tisuće godine bremena kršćanstva i lažnog morala kada se jebe onda se jebe. Ruski samovar je pun pa moramo u susjednu Russian Votka Room gdje nam upadaju dvije azijatkinje (tu je još jedan sjajnik za Azijatkinje jer izgledaju ko srednjoškolke, a u biti imaju 26 i 28 godina i rade u Forbesu). Nažalost, ništa ne činimo, zato jer se ja palim na onu koja se pali na Srbina (ova desno), a ovaj pak ne može djelovati jer je do njega trenutna izabranica.
Sljedeću nedjelju uspjevam najebati ekipu da otiđemo na Moralesa u Cielo. Lejla nema 21 pa uzima Rumunjkinu iskaznicu na što ju izbacivač provaljuje, no pošto Lejla zna sve podatke na iskaznici ipak ju pušta unutra (potrebno je samo dati do znanja da se igra zna odigrati do kraja). Ondje shvaćamo da se gej ekipa ne dade natplesati (makar se na mahove varamo da može). Obratite pozornost na likove u crvenoj i zelenoj majici preko puta njega.
Ujedno po drugi puta u životu vidim devetku, nažalost, slika joj ne čini na slavu. Dok je to stvorenje zaplesalo sa svojim kovrčama u crnoj elegantnoj haljinici. Ajme.
Jedan od sljedećih dana odrađujemo Brooklyn i preko mosta te završavamo u Bosanskom restoranu Djerdan, na 37st i 6av. Najmasniju picu na svijetu mijenjamo za davljenje na ćevapima, sarmom i ajvarom, a ne bi čovjek vjerovao, imaju Cocktu.
Iste noći postižemo religioznu egalitet. Na slici s lijeva na desno: muslimanka, rimokatolik (jeretik), pravoslavac (pravoveran), jevrej, protestant tj. luteran (jeretik jeretika). Žena s pivom je nekršteni ateist i ić će u ateistički pakao.
Napokon stiže dan za dizanje vise, krećem u 6 ujutro, vraćam se u 9 naveče, a u međuvremenu skočim i u Museum of Natural History u Raleighu.
NE znam da li sam pričao ikada o Raleighu, ali grad je u gadnom kurcu, uz iznimku užeg centra i muzeja (koji je besplatan pa moš komotno i na wc skočit). No čak ni uži centar, posebice autobusna, nije najveselije mjesto. Točnije, nikada mi nije bilo jasno kako javni wci imaju prostoriju sa školjkom za koju nikada nije bilo predviđeno da se može zatvoriti vratima. Ne pomažu ni policajci na retardiranim segwejima.
U jednom od zadnjih partaja odlazimo u East Village (inače sada mi je žao što nisam išao češće tamo – zajebite Greenwich village i odite u East) i ulazimo u klub koji je pun azijatkinja. Dakako da sam optužen da sam unaprijed znao kako će biti situacija, no majke mi, ja sam se samo povodio za TimeOutom. Inače smo trebali ići na Gogol Bordello, ali kreteni kakvi jesmo, nismo na vrijeme rezervirali karte. Kada sam shvatio da karata nema moram kazati da sam se umalo rasplakao, orobilo me za partaj, dobrih godinu i po me nešto nije tako pogodilo.
Sights and Sounds of East village:
Nakon kakva dva tjedna zapućujem se u Boston da se sretnem sa Bugarkinjom Snezhi i zapalim u Mexico City. Najbolje je uzet Chinatown bus, $15 dolara, ugodni busevi.
Boston je najeuropejski grad u SADu, imaju tramvaj (koji u jednom trenutku pređe u subway i vozač će vam tu i tamo dati da se švercate). Evo par sličica, a među istima i Cheers, Where Everybody Knows Your Name. Nažalost, nije radio za Božić pa nismo mogli ući.
Ima i Boston svoju financijsku četvrt, ali ipak, nije to NYC, a što se tiče izlazaka, čini se da u čitavom SADu isključivo u NYCu se može partijati do pristojnih sati (čitaj n sati nakon dva). Od ljudi iz LA čujem da se i ondje sve zatvara u 2, kao i u Londonu. Zato ljudi, cijenite svoje Papillone i Sidra, jer nema ljepšeg osjećaja od horora dok se vraćaš po nasipu savskom kući oko 6 ujutro.
E sada, stiže najveseliji dio zgodbe. Pravi cliffhanger koji diže pitanja poput pa što je onda Cane učinio. Pa kako pobogu? U božićno jutro, pola 8, ide meni avion za Mexico City tako da odlazim na aerodrom još u 12 (jer metroi prestaju u Bostonu nakon ponoći, opet, samo NYC vozi cijelu noć). Fino gledam neki film do 3 dok se ne otvori checking in, dođem do tete da dam torbe i kaže ona meni vašeg itinerara nema, niste iskoristili prvi let (onaj od NYC do Bostona, išao sam kasnije pa nisam ga uopće iskoristio već uzeo bus) što znači da čitava ruta NYC – Boston – Mexico City – Raleigh otkazana. Sretan Božić. Nemojte kupovati multi-route putovanja ako niste sigurni da ćete svako iskoristiti. Bilo bi mi draže da sam zapalio tih $500, a ne ih dao smrdljivom American Airlines. Jedino dobro što je proizašlo iz toga što sam se vratio na Božićnu večeru do Bugara Zlatanovih (inače, makar pravoslavni, slave božić kada i katolici) i jeo neku bugarsku verziju bureka. Ujedno i pričao sa 89-godišnjim parom Royom i Anne te sa veteranom 2x rata (WWII i Koreja) koji sada praši baku Zlatan. Ovo vam je idila za večerom.
Evo, ovo je kraj prvoga djela, nastavak slijedi.
Post je objavljen 10.01.2007. u 07:44 sati.