You just stood there screaming
fearing no one was listening to you
they say the empty can rattles the most
the sound of your own voice must sooth you
hearing only what you want to hear
and knowing only what you've heard
you, you're smothered in tragedy
and you're out to save the world
Dani prolaze… I gotovo da svaki novi donosi neko novo razočaranje. Katkad se razočaram u sebe, u druge, ali najčešće u cijeli ovaj svijet lišen ikakve humanosti, suosjećanja i iskrenog prijateljstva. Zadnje što želim je analizirati ovo bolesno društvo kojemu i sam pripadam. No u ljudima ima jedna neizlječiva bolest koja mene jako iritira.
Licemjerje, najgora ljudska osobina, korijen mržnje i svih negativnih osjećaja među ljudima. Posljedice licemjerja su definitivno tuga, jad i naposljetku – mržnja.
misery
you insist that the weight of the world
should be on your shoulders
misery
there's much more to life than what you see
my friend of misery
Prijatelji, jedine osobe koje predstavljaju svjetlost u tami licemjerja. Pravi prijatelji, ne poznanici, ne najbolji prijatelji, su osobe bez kojih čovijekov um može teško opstati.
Možda sam malo pre-pesimističan no mislim da su najbolji prijatelji komercijalna izmišljotina poput Djeda Božićnjaka, štrebera i black metala.
Najbolje prijatelje i prijateljice sam imao dok sam bio klinac, no to nisu najbolji prijatelji, to su tek ljudi s kojima sam se družio ili se još uvijek družim. To nisu ljudi kojima mogu bezuvjetno vjerovati, na kraju krajeva ja niti ne želim imati najbolje prijatelje.
Svijet me odgaja, razvija, tuče i uništava. A ja tom svijetu nisam učinio ništa da me toliko mrzi. Barem mislim da nisam...
I zanimljivo, kako ljudi lako okrenu drugo lice, okrenu ti leđa. I samo se nasmiju, ta im zabava traje nekoliko trenutaka, baš kao i moj entuzijazam da sam našao dobrog prijatelja. No razočaranje traje mnogo duže, gotovo cijelu vječnost. U problemima nikada nema nikoga, u trenutku kad si sam. Tada čovijek navikne biti sam, navikne se isključiti, navikne ne mariti.
you still stood there screaming
no one caring about these words you tell
my friend before your voice is gone
one man's fun is another's hell
these times are said to try men's souls
but something's wrong with all you see
you, you'll take it on all yourself
remember, misery loves company
I zapravo radim budalu od sebe, sudim druge a o sebi niti riječi. Govorim o tuđoj dvoličnosti no i ja sam takav. Kad sam vani smijem se, zajebavam druge, radim budalu od sebe i zabavljam se. No kada nema nikoga kraj mene postajem svoj, sve te misli, riječi, pjesme i snovi. Sve to postaje dugačije. Nova dimenzija, novi svijet, svijet stvoren samo za mene...
you just stood there screaming
my friend of misery
U tom svijetu sam usamljen, trebam nekoga, nekoga iskrenog i poštenog, nekoga tko je spreman biti tamo, ne uvijek, nego samo kad je potrebno. No ne tražim od drugih tu žrtvu, ne treba tratiti dragocijeno vrijeme na budale...
I kako legendarni Ozzie jednom reče:
I DON’T WANNA CHANGE THE WORLD, I DON’T WANT THE WORLD TO CHANGE ME
...ostavite me na miru, takav sam kakav sam, koliko god to gadno i okrutno bilo...
Post je objavljen 09.01.2007. u 23:22 sati.