Sa njim je ljepo hodati. Ne pricamo. Blizu smo, rukav mog kaputa kadkad okrzne njegov. Stidljivo. Osjetim blizinu njegovog tjela i vidim da se trudi da je pored mene u ovoj grupi ljudi u kojoj smo i stranci i rod. Nije samo da mi laska ta njegova nenametljiva paznja - potrebna mi je. Znamo i on i ja da je ovo bezsmisleno. Samo sam jednom na trenutak pozeljela da ga poljubim mada ni sama ne znam zasto. Iznenadilo me je. Nije moj tip. Izgleda vise kao djecak nego muskarac. Ali ima nesto u njegovom bicu sto me privlaci. Ono nesto neopipljivo, ne znam jeli to vise kao majcinska zelja da ga zastitim ili atrakcija. Ali volim biti uz njega.
Prva sedmica u Danskoj. Neobicno je. Ponovo nalaziti sebe u novom okruzenju. Ali vraca mi se polako onaj osjecaj smisla. Upravo sam cula kako komsinica u stanu do nas svira gitaru i pjeva pjesmu "Lemon tree". Sa druge strane sam cula neke kako imaju seks, ne glasno ali da se naslutiti. Ti izlivi strasti sa iza zidova moje sobe mi gode. Ljepo je znati da ljudi zive i vole oko mene pa makar bili potpuni stranci. Osjecam se manje sama.
Post je objavljen 09.01.2007. u 22:17 sati.