No, bitno je primijetiti da kapitalističke velesile, nipošto nisu ukinule kršćanstvo pa ni sam pojam bogoštovlja. Naprotiv, on je zadržan i uključen u organizaciju života koja zapravo počiva isključivo na merkatilnim načelima. Bezbožnici su i nadalje bili proganjani ili makar šikanirani, dok je država bez imalo srama provodila potpuno bezbožničku politiku, uz blagoslov crkvenih struktura.
Sve ovo nije promaklo umnim ljudima koji su pratili smjenice društvenoga razvoja. Lavater, Saint – Simon, Fourier ili Owen, da spomenemo najpoznatije, počeli su izlaziti sa svojim idejama, dijagnozama i prijedlozima za kvalitetnu reformu društva, koje bi novonastalo stanje oslobođenja čovjeka moralo iskoristiti za uspostavu boljeg i humanijeg društva; u kojem bi nove društvene klase pronalazile puta do međusobne suradnje na dobrobit zajednice, ne samo onako kako je bilo pokušavano u srednjovjekovnim načinima organiziranja, nego na još većoj i kvalitetnijoj razini, koju je, na kraju krajeva, omogućivao i tehnološki razvitak. U svom su radu ovi prvi reformatori pokušali, prije svega, djelovati na svijest viših i obrazovanijih klasa, zalažući se za reforme koje bi išle odozgor prema dolje, a ne za revolucionarne stihije koje rjetko kad dostignu, a nikad ne održe zacrtane ciljeve. No odgovor na njihova nastojanja bio je slab i nikakav. Istinitom se pokazala stara izreka da riba od glave smrdi i ako se narod jest pokvario, tome je predhodilo urušavanje morala i odlike kod vladajućih slojeva društva. A za to ipak glavnu odgovornost snosi «prvi stalež» - dakle, svećenici
Kao što se vidi malo sam skratio porcije, izgleda da se čitatelji preplaše predugačkoga posta. Ne čudi me to, dogodi se i meni....
Post je objavljen 09.01.2007. u 21:55 sati.