Marketing
POSTBLAGDANSKA DEPRA
Ah. Što reći? Praznici su definitivno trajali prekratko. Jebeno prekratko. Tek što sam se počeo odmarati i izležavati po cijele dane uz TV, već sam se morao vratiti na staro. Na faks. U depru. Ne bih inače bio u depri da nemam previše obveza vezanih uz faks ovaj mjesec. Bliži se kraj semestra i imam previše posla i ispit koji je zbilja težak.
Bit će stresa, evo i herpes mi je iskočio od svog tog živciranja. Koma.
Danas sam se osobito loše osjećao. Totalno sam bio neraspoložen i jadan.
Moje cure na faksu su pričale o izlascima i kako su jedva dočekale da se vrate u Zagreb kako bi se napokon dobro provele, a ja sam mrtvački vegetirao kraj njih i osjećao se totalno jadno.
Kao da me netko pošteno izmlatio. I znam da se ne bi trebao osjećati tako jadno zbog faksa i da je to samo trenutno ali me osjećaji svladaju i ne mogu si pomoći.
Trebao bi bar još jedan tjedan odmora da se totalno sredim i izdivljam pa da opet mogu na staro. Ali, jebiga, obveze zovu i ne mogu protiv toga.
Najrađe bi se zavukao u neki skriveni kutak sa svojim dečkom i proveo tjedan dana sa njim u krevetu nego se sad vratio opet na staro. Na to da se nećemo viđati cijeli tjedan nego samo za vikende.
Oprostite što sam tako depresivan, ali takvo je razdoblje.
Do idućeg, nadam se, veselijeg posta - PUSA SVIMA!
Post je objavljen 09.01.2007. u 18:49 sati.