u pomanjkanju čeljadi genetskog koda svojeg,materinske emocije ispucavam na nećakinjama .Sva sreća ide to mojoj Sister poprilično dobro pa se unazad trinaest godina brojka popela na komada tri ženske čeljadi .
O ljubavi koju osjećam teško mi je pisati jer ne postoje riječi kojom bi je opisala.
Prvorođena Velika pola je protekle godine "opaljena lopatom "u žestokom pubertetu.Sad je mala bebica pa začas djevojka koja na netu traži savjete o nanošenju šminke i rješavanju bubuljica.
Nazove ona mene sinoć oko deset spjevala je pjesmu o sebi i svojim nedaćama ,dvadesetak minuta kasnije i Babac je dobila svoju.Pri tom sam ja iz pozadine vikala:"A je,a ja i ja bi nešto!.Meni spjevao pjesmu nikad niko nije!"
U deset i četrdeset telefon je ponovno zazvonio i ona će:"Tetica,Ang,mogu ti pročitati što sam napisala za
tebe".Naravno da je moj odgovor bio potvrdan i u brzini dvjesto na sat počelo je :

Još dok je čitala meni su suzile oke iako inače nisam baš neka plačipi.....Nikada nisam imala viziju kako razmišlja o meni pa je pjesma iako malo nabrijana pozitivom izazvala buru osjećaja.
Naravno da nisam tako idealna no nadam se da neće spjevati moje mane.
Ponosna najponosnija teta na svijetu ide manđati kruh i paštetu.
Post je objavljen 09.01.2007. u 17:52 sati.