Da je Johnny Štulić rođen u Istri, siguran sam da bi barem dvije pjesme, ako već ne i cijeli album, posvetio praščini ili praščevini, kako se u Istri naziva obred drugdje poznat kao kolinje. Zanimljivo, posljednjih godina sam na barem pet-šest mjesta u novijoj hrvatskoj književnosti zatekao opise kolinja, uglavnom s poantom u prascu koji je preživio bliski susret s koljačima pa im pobjegao i sada ga oni love po dvorišču i oko kuće, ili je pak, ipak su svinje pametne životinje, pobjegao prije nego što su ga koljači uspjeli za uši i rep izvući i sapeti tako da ne mrda dok ne obave neminovni krvavi posao...
Praščina i sve ono u čemu uživamo kao njenom rezultatu, žmireći nad činjenicom da je životinja okrutno ubijena, već su godinama moja novinarska preokupacija. Ovaj niz riječi:
dakle, sve te pojmove (to je samo dio iz moje kolekcije), kojima ljudi u raznim krajevima Istre nazivaju različite tradicijske proizvode od svinjskog mesa, nisam izvukao iz nekog rječnika, već sam ih petnaestak godina skupljao, po cijeloj Istri, od Savudrije do Premanture, i tu škrinjicu povremeno otvaram za pouku i zabavu drugima, kao primjerice u tekstu naslovljenom Svinje hraniteljice obitelji koji je objavljen minulog petka u Glasu Istre (kako je riječ o tjednom prilogu DOM, bit će na ovom linku dostupan još nekoliko dana). Eto, to je jedan od tekstova kakve najčešće volim pokazivati ljudima koji me pitaju "a čime se ti zapravo baviš?". Time i takvim stvarima bavim se, u mome poslu, s guštom. Inače, nakon ovog leksikografsko-gastronomskog teksta o istarskim svinjskim specijalitetima, pripremam i poveću reportažu sa same praščine, trebala bi izaći u Glasu Istre za desetak dana. Snimio sam toga dana dvjestotinjak prilično krvavih fotografija :-), kako se ne bi zaboravilo sve ovo čemu, nakon ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju, navodno prijeti zabrana i izumiranje.