Pomno analizirajući vaše komentare primjetio sam da su neka vaša pitanja ostala neodgovorena.... pa da se ne vuku repovi prethodnih postova za nama...kratko....
Vas par me pitalo vjerujem li u zrak jer ni njega ne mogu vidjeti ni osjetiti. Nije istina.
Zrak se može i vidjeti (zaroni pod vodu, otvori oči i puhni) i osjetiti (puhni si u dlan).
Pitali ste i vjerujem li u Boga. Vjera, sama riječ kaže, znači vjerovati u nešto nedokazano, nevidljivo i neopipljivo. U znanost ne želim vjerovati. Znanost želim znati. Želim ju opipati, vidjeti....
Možda sam ranije prenaglio, struja (tj. elektricitet) se može osjetiti, ali prema njenoj definiciji sam i dalje skeptičan.... i dalje sumnjam u postojanje elektrona, protona i neutrona.
Ipak, vjerujem da Peri ništa ne nedostaje i da uživa kao i mačak u Poreču, ali mislim da interijer nije prirodno stanište mačaka. Smiješno mi je kad se sjetim da su one ista porodica s lavovima, tigrovima ili malo manjim risovima koji se ipak malo više namuče uhvatiti ručak i večeru, ali im je zato vjerojatno slađe pojesti neku pticu, antilopu ili zebru nego keksiće kolko god mi mislimo da su oni fini.
Primjetili ste enormnu količinu mojih postova u zadnjih tjedan dana. To je zato kaj sam počeo učiti. I danas planiram učiti cijeli dan pa se možete s pravom nadati još jednom postu danas!
Ne obećajem. Ali bi možda bilo dobro ostaviti repove iza nas....
Još samo da vas obavijestim da je moje kuharsko umijeće doseglo nove visine. Danas sam prvi put skuhao krumpir. Prije sam samo jednom spržio pommes frites. Tako vam od sad uz tjesteninu, jaja, hrenovke i čaj mogu ponuditi i kuhani ili prženi krumpir!
Momentalno se krumpir hladi u društvu zgrijane sarme i krem juhe od gljiva!
Dobar tek!
Post je objavljen 09.01.2007. u 13:51 sati.