Marketing
POŽUDA
Prvi povijesni čin čovjeka – biblijski gledano – bila je požuda. “Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo”, čitamo u Knjizi postanka 3.6. Požuda za zabranjenim voćem kod Eve i Adama bila je jača od ljubavi prema Bogu, koji ih je želio sačuvati od propasti. Tako se požuda odvojila od ljubavi i u svijet donijela razaranje.
Požuda za znanjem i imanjem, moći i materijom, ispunjenjem i zadovoljenjem, požuda za samim sobom i svijetom stala je na mjesto ljubavi prema Bogu. A Bog je dao čovjeku da zauzme to mjesto, da ga više goni požuda prema stvorenju nego ljubav prema Stvoritelju. „Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja“, kaže Sveti Pavao u poslanici Rimljanima 1,24-25.
Tako čovjek stoji pod diktatom svoje požude i u zadovoljavanju svoje požude očajno pokušava naći ispunjenje života. Ispunjenje želja trebalo bi biti zadovoljavanje duše, no na koncu ostaje samo povrijeđena duša i neispunjen, slomljeni život.
„Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“, kaže Sveti Ivan u svojoj Prvoj poslanici 2,17.
Post je objavljen 10.01.2007. u 00:06 sati.