Jučer sam opet plakala....
Već dugo nisam..... zbog toga....
Otišla sam jučer do doktorice po nalaze.... I zgrozila se.... Izašla iz zgrade i oči su mi se zasuzile.....
Sjećam se dana kad sam prestala plakati zbog toga.... Otišla sam i taj dan do doktorice i rekla mi je kako stvari stoje. Krenula sam doma, zapalila pljugu i čekala da me krene, da se isplačem prije nego dođem doma.... I nije išlo.... Nestalo je suza....
Nakon toga je bilo bolje.... Nekih godinu i pol.... Skroz dobar osjećaj.... I jučer otišla po taj nalaz....
Gledala sam se zadnjih dana u ogledalo i vidjela taj podočnjak.... I tješila se da mi je to od nespavanja. Pa na godišnjem sam.... Kasno liježem i rano se dižem.... Ne, ništa mi nije.... Ništa drugo ne osjećam, ništa me ne boli, nikakve čudne stvari se ne dešavaju.... Samo je od nedovoljnog spavanja....
Došla doma, zatvorila se u sobu i samo je krenulo.... Valjda zbog tog perioda kad je sve bilo u redu. Valjda sam očekivala da će i sada biti sve u redu. Ne valjda - očekivala sam....
Strah me onog što bi se moglo desiti.... Znam da ne treba tako razmišljati, ali strah me....
I znam da će sve biti onako kao treba biti.... Znam da će biti nekako....
Krasan početak godine, ne?
Jebi ga....
Post je objavljen 09.01.2007. u 09:15 sati.