Da nebi bilo kao sa vedra neba pa u rebra, uvest cu uvod ovome blogu.
Nisam ni slutio svoj zivotni put kuda ce me odnesti?
Bilo je to 1944 godine u kasnu jesen, dosli jedne noci partizani u selo Rastoki u nasu kucu i te noci svezali strikom Ban Jandru koji je vec u kuci spavao i odveli ga da se vise nikad nije vratio medu nas. Proglasili ga ratnim zlocincem i nakon par noci dosli sa selskim kolima i sve su nam zivezne namirnice odpeljali i pucali parabelom iz ganka, ostala je prazna kuca. Ostali smo iza njega mama, Mika, i Cvetko. A ja Mika sam za to vrijeme ucio zanat u Zagrebu, svega par tjedana.
Kad smo culi po Jakopu Grdisi da su partizani odpeljali Jandru svi smo zaplakali. a ja sve do radione gdje sam ucio, pita me gazda kaj se dogodilo kad sam rekao samo su oborili glave.
Nasao sam se u teskoj situaciji jer me nije imao tko uzdrzavati u Zagrebu. i na razno razne nacine nekako sam izdrzao i zavrsio zanat. ali tu je poceo pocetak mene moje mame i brata Cvetka nezadovoljstvo. Jos po vrh toga su poslije rata partizani konfiscirali nam zemlju i komisija dosla da nam zaplijeni sve u domu? Seljani nam pomogli i rasstrkali lajte i kola i drugo po njivi kukuruza, da nebi nasli ta komisija iz Jaske. Brat mi Cvetko nezadovoljan i trazi kako da pobjegne iz jugoslavije, i prebacio se u Njemacku. Ali mu u Njemackoj ne vjeruju i supiraju ga natrag za jugoslaviju, ali na granickom prelazu kod pretresa nasao se jedan Njemacki oficir koji je bio u vojsci u Novakima i poznao Cvetkovu tetku i on ga zaustavio u Njemackoj. Iz Njemacke za kratko vrijeme Cvetko odplovio za Australiju. Za kratko vrijeme nakon tri godine Cvetko povukao i mamu u Australiju, koja je sama zivjela u kuci. nastavit ce se;
nastavit ce se;
Post je objavljen 09.01.2007. u 00:04 sati.