Doček na stanici. Kratak poljubac, rusak preko ramena i put po noge. Taman završiš jedan put, a kreneš na drugi. Kako je ljubav čudna pokretačka snaga. A da se vratimo u prošlost: kako je to onda izgledalo. Sve je počelo sa porukom: ljepotane dobar ti dan. Tada me niti vidjela nije. A rekla mi je da sam lijep. Naravno da sam se zapitao na koju ljepotu misli, ali je odgovor došao odmah: kako me nije vidjela, nije mogla biti fizička ljepota. Ona je pak bila fizički jako lijepa. Prelijepa za mene, nije bila moj par. U duši je bila savršena. No kako znam da nema savršenstva ,mora da sam je do savršenstva dotjerao sam. U mislima. Ja sam imao njezinu sliku, ona nije. Nije joj trebala, rekla mi je. Ne zanima me kako izgledaš kada imaš tako tople riječi. Znao sam da laska, ali ne i koliko. Zbog toga sam prihvatio njezin poziv, put nije bio težak. Obećala mi je jedno: probat ćemo i vidjeti u minijaturi od vremena kako nam ide. Ja i ti, soba i vrijeme. Eto nas na putu, za mene u nepoznato. A za nju u nešto novo. Dovela me brzo, gledao sam i divio se krajoliku kojeg dotad niti vidio nisam. Ništa posebno: mala zgradica. A u zgradici stančić od 20-ak kvadrata. Kuhinja i dnevni boravak, mala kupaona sa tuš kabinom. Procjena od oka: taman za nas dvoje i nema previše micanja. Kako je vani bilo toplo, odustao sam od kreveta i razvlačenja istog. Pa sam joj rekao da napravi ležaj na podu: kazah joj, prvi zakon fizike, dolje je zrak najhladniji. Na to se osmjehnula i rekla: ljubavi, večeras će od tamo zrak bježati, bit će vruć. Usijan, ljubljen. Ako sam dosad i mislio i dvoumio se, sada više nema dvoumljenja. Svaki sekunda sam počeo cijeniti dva put više. Draga ,odoh se tuširati, put je bio dug, za tebe želim mirisati večeras. Čuo sam je kako se uhvatila pravljenja kreveta, a ja sam ušao u tuš kabinu i počeo sa tuširanjem. Vidio sam da je par puta ušla u kupaonu, ali me nije prekidala. Kada sam završio otvorio sam kabinu a ona me sačekala sa ručnikom. Draga, čemu ručnik, pa zar ne vidiš kako je vani toplo. Osušit ću se za tren. Prišla mi je polako, gipko kao kakva mačka i rekla: a ne ljubavi garantiram ti da nećeš biti suh za koji tren, bit ćeš mokriji nego li si sad. Osmjeh, poljubac, jedan, drugi, peti. Prsti su mi vrijedno radili, ostala je bluze i grudnjaka vrlo brzo. Što moji prsti nisu skinuli, njezine su ruke dovršile. Tuš kabina ma kako malena je bila jedini pravi odgovor za novonastalu situaciju. Ušli smo zajedno: tijela su nam se spojila, poljupci su se nizali. Sex je bio kratak, žustar, životinjski. Ali neću se žaliti. Izašli smo iz tuš kabine kako je i obećala: oznojeni i zagrljeni. A sada se opet trebalo vratiti nazad, tuš je bio neophodan. Kada sam po drugi put izašao iz kabine, dočekala me u krevetu, sa laganim zalogajem, posluženim na njoj samoj. Obrok koji se ne odbija. Ako sam ikada vodio ljubav bilo je to tada. Želio sam ono što samo čitam: biti jedno tijelo. Jedan osjećaj. Jedno biće. I htio sam da vrijeme stane. Zaspali smo, u slatkom snu. Slatko izmoreni.
Probudilo me sunce, pokoja ptica, zvukovi grada koji se budi. Ona je spavala kraj mene, kosa joj je mirisala, po nečemu, valjda se to ljubav zove. Milovao sam je kao da je vidim prvi put, kako da jučer nisam uživao u dodiru njezine kože. Smijeh i poljubac i ovaj put. To je ono što sam volio kod nje: uvijek je prije poljupca darivala iskreni osmijeh. A i poljubac je bio daleko od lažnog. Pogledao sam je ,stavio svoju ruku ispod njezine glave, zaplićući prste njezinom kosom. Ljubavi, novi je dan, moram nazad. I nemoj tugovati. Vrijeme je sinoć stalo. Danas moram nazad, ali već kroz koji dan obećavam, dolazim nazad. Prelijepo je da bih iti sekunde gubio. I želim živjeti život ma kakav god da je, ako si ti u njemu glavnu glumica.
Volim te.
Post je objavljen 09.01.2007. u 00:17 sati.