Marketing
Radi onih koje je teško odbiti
Rock i Bigica krivi su za ovaj post. Tko bi ih odbio? 
Dakle, vjerujem da niste znali ...
1. Nisam baš kao dijete bila ono što bi se činilo po ocjenama u školi, po ponašanju koje je uvijek bilo "uzorno" (vi stariji iz doba crvenih znate ono "nesebičan i dobar drug" ) i po onome "tiho i sramežljivo dijete" kako bi me vjerojatno mnogi bili opisali. Bacala sam ručak. Nije mi se jela blitva, nisu mi se jele mahune, nije mi se jelo još svašta. Naglasak je na onome da je TO nekoliko puta letjelo preko balkona. A nismo baš bili na prizemlju zgrade. Morala sam, inače ne bih mogla van.
2. Krala sam. I to od Crkve. U svom već spomenutom mirnom djetinjstvu finog djeteta, mama bi dala da kupimo (brat i ja) neku novinu u crkvi. Uzela bih novinu, ubacila nešto dinara, premalo dinara, da ljudi okolo ne primjete ništa, a za ostatak bi kupili sličice, lizaljke, bazoke ili nešto četvrto.
3. U svojih x godina, a nisam baš od jučer, nikad nisam napravila kolač. Prvo, mama je uvijek rado pekla kolače, baš kao i danas, i to u nemalim količinama pa neke potrebe i nije bilo. Drugo, slatko mi nije nikad bilo prioritet kad je hrana u pitanju. Čokoladu ili kekse si uvijek mogu kupiti za krizne trenutke, a vrijeme za miješanje brašna radije ulažem u tijesto za pizzu, pravljenje voćne salate, pudinga ili šlaga.
4. Ne lažem ako ne moram. A napravila sam to i onda kad nisam morala. Jednoj koja mi strašno ide na živce s komentiranjem svačijih kila kao da je sama oličenje savršenstva rekla sam da imam 58 kg onda kad sam imala 59.6 iako nemam kompleks od viška kila (naprotiv, od manjka sam ga nekad imala). Sad sam se vratila na 58 sa nekih 57 na koje me boleština bila dovela pa ovo kao da i nije neki grijeh. Kao.
5. Da nije bilo blogera u kojeg sam bila zaljubljena i koji me nagovorio na otvaranje bloga, mislim da nikad ne bih počela pisati. Puno se toga odonda promijenilo - ja sam bloger ostala, on nije. Zaljubila sam se u nekog drugog iako sam mislila da nikada neću. Sada prema prvome, nekadašnjem blogeru, osjetim ono što i prema svakom čovjeku koji je ostavio trag u mom životu - uvijek će mi ostati drag. Prema drugome, koji zna za ovaj blog, znate što osjećam. K tome, osjećam se jako sretnom pri pomisli da zna i on.
Kako nema točke 6. (jer ih eto mora biti baš 5 ) onda samo onako usput moram reći jednu svoju osobinu - ekstremno sam uporna, kad pred sobom imam zadatak, onda ne odustajem dok ga ne riješim. Riječ tu nije samo o matematičkim problemima, lepeza zadataka koje uspješno rješavam je široka.
Od web-aplikacija koje su ostavile trag u mom životu (a ne mislim da sam radi toga neki frik, zombi i sl.) mogu spomenuti dvije. Prva je Iskrica, jer tamo sam prvi put srela Mog Nekog. Srela sam tamo i još neke druge drage ljude koji mi u životu znače. Druga je Blog, jer sam zahvaljujući njemu i realno i virtualno upoznala ljude koje je vrijedilo upoznati. Ostale mi baš nisu tako jako značajne, jer mogla bih lako naći nadomjestak kad bi trebalo. Često koristim Gmail, Google i pratim vremensku prognozu na DHMZ.
E da, sad bih ja trebala navesti 5 blogera. Najradije ne bih, jer inače mi ti lanci idu na živce i baš uvijek ih prekidam. No kako sam vam oduzela dragocjeno vrijeme ne prekidajući ovaj, u najmanju ruku lijepo je biti pristojan i saslušati druge. A i nije samo pristojnost u pitanju, zanima me. Brlje, Fubar, Monoperajka, Nilo, Run - dakle?
p.s. Rock, znam da nisi zadovoljan i da si ovdje očekivao seks, seks i samo seks, ali ... što da ti kažem ... možda da je bilo više točaka.
Post je objavljen 09.01.2007. u 00:14 sati.