"I'm not suposed to be scared of anything, but I don't know where I am
I wish that I could move but I'm exhausted and nobody understands (how I feel)
I'm trying hard to breathe now but there's no air in my lungs
There's no one here to talk to and the pain inside is making me numb"
Pokupila sam lion i capuccino s čokoladom s automata.
Čokoladica je bila arhaična.Karamela poput betona .
Čokoladna površina ispucana poput vulkanskog tla,punjenje gomila zgrudanog praha.
Kipući capuccino razbio je sve u tekuću smjesu koju sam progutala.
Dovraga, još uvijek mi se spava a čeka me ponavljanje stvarnog prava....
Izletim van s sklopljenim kišobranom u ruci pijem capuccino
poskakujući po sumornom gradu.
Ljudi me čudno gledaju skrivajući se pod kišobranom ili
natkritim dijelovima zgrada kao da pada tuča.
No,ludice jedne, nekoliko kapljica ne čini pljusak.
"I try to hold this Under control
They can't help me 'Cause no one knows
Now I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
When I get suffocated, save me
Now I'm going through changes, changes"
Slijedeći dan opljačkam vlastitu kasicu prasicu za 30 kn.23 kn za davidoff,
4 kn za capuccino s čokoladom i 4 kn za lion.
Bijela olovka na unutranju stranu donjeg ruba očiju.Crna na vanjsku.
Metalik tamnoplavo sjenilo.
Zgrabila tuš i uokvirila oči.Noir pogled.
Istetošiti gornje i donje trepavice.
Tri nanosa maskare.Svrhovito!
Trčim i čujem mamu:“Evo opet nje,a jučer si se tako lijepo neprimjetno našminkala.“
„Jučer sam se drukčije osjećala.“
"I'm feeling weak and weary walking through this world alone
Everything you say, every word of it, cuts me to the bone
I've got something to say, but now I've got no where to turn
It feels like I've been buried underneath all the weight of the world"
Vani puše jaki hladan vjetar što mi jako godi.Oči su se zatvorile pod težinom maskare.
Moram se namrštiti da ih otvorim.
Sjediti u položaju turskog sjeda koristeći ruksak ,položen na noge,
kao podlogu za pisanje je oslobađajuće.
Osjećati nalete vjetra i kišu koja danas neće doći premda svi nose kišobrane.
Tako sam sjedila čekajući Mariju na zdencu života.
Sada čekam sebe.
Ipak nema neke značajne razlike između Davidofa i Avangard no.7 osim
5 kn u cijeni i davidoffovog pederskog izgleda.
Inače mi smeta buka prometa na aveniji,tuđi pogledi...
„Isuse pa kaj ona to radi?Koji freak!“
Inače bi se maknula daleko od njih u neku zabit ali danas me zaboli za sve.
Ponestaje mi praznih listova u bilježnici, sati za učenje.....
Tata mi je jučer kupio kukuruzne pahuljice i mesnate jabuke.
Rekla sam:“Sretan rođendan tata!“ i zagrlila ga.
"I try to hold this Under control
They can't help me 'Cause no one knows"
Crno vino: „Što si kupila starom za rođendan?“
Satara: „Ništa.Ono što on želi ne može se kupiti novcem.“
Crno vino: „Ma daj, svi žele nešto.“
Satara: „On želi da ja budem sretna.Ja želim da on bude sretan.Prema tome moram usrećiti sebe.“
Crno vino: „Dobro.Predajem se,kako?“
Satara: “ Ostvariti svoj san.Dokazati da moj način život premda različit od tuđih daje jednako dobre rezultate.“
Crno vino: „Lakše je kupiti kravatu.“
Satara: „Novac je papir, uvijek odleprša nekamo.Za mog oca on je nužno zlo.“
Crno vino: „Postaje hladno ovdje.“
Satara: „Meni je lijepo.“
Crno vino: „Kad tad morat ćeš se maknut s mjesta gdje si sad.“
Satara: „Već sam se maknula.“
Crno vino: „Gdje?“
Satara: „Zar ne vidiš?“
Crno vino: „Opet se zafrkavaš.“
Satara: „Danas sam učila 6 sati u komadu:“-
rekoh joj s smješkom na licu.
Crno vino: „Bilo je i vrijeme.“
Satara: „Vrijeme je sada.“
Crno vino: „Kako to misliš?“
Satara: „Moje je vrijeme sada.“
Crno vino: „......“
Satara: „Vidimo se sutra.“
Crno vino: „Sutra može biti za 2-3 mjeseca.“
Satara: „Ili nikada.“
Crno vino: „Imaš moj broj?“
Satara: „Imam.“
Crno vino: „Javi se,čuješ?“
Satara: „Bože pa ne idem u Afganistan.“
Crno vino: „Ti se nikad ne javiš.“
Satara: „Najdraža, mi se poznamo, ne?“
Crno vino: „Da.“
Satara: „Kada kažem da ćemo se vidjeti,govorim istinu.“
Crno vino: „Zašto čekati slučajnost?“
Satara: „Možda se vidimo već sutra.“
Crno vino: „No, zagrli me već jednom.“
Satara: „Slijedeći put idemo na popodnevnu votku.“
Crno vino: „Obećaješ?“
Satara: „Užasno smrdi ovdje.“
Crno vino: „Hahahahahahahahahhaha smrdi na život!“
Satara: “Ah,sjetila si se.“
Crno vino: „Neke se stvari nikada ne zaboravljavaju.“
Satara: „Ja pamtim beznačajne detalje.“
Crno vino: „Poput ovog susreta?“
Nasmjehnula sam joj se i mahnula rukom dok sam ulazila unutra.
Ponekad stvarno pišem dosadne gluposti koje to zapravo i nisu.
To su,meni,bitne stvari.
"Now I'm going through changes, changes
God, I feel so frustrated lately
When I get suffocated, save me
Now I'm going through changes, changes"
Bila je u pravu,nisam se javila.Ja se nikad ne javljam.
Vidjele smo se nakon 3 mjeseca.
Ona se nije mogla sjetiti o čemu smo razgovarale prošli put.
Samo sam se osmjehnula.
Satara: „Votka?“-pitala sam.
Crno vino: „Čista.“-odgovorila je gurajući vrat od birca.
Satara: „Baš je lijepo vidjeti te.“-promrmljala sam.
Crno vino: „Joj ti si meni strašno nedostajala, ali znaš kako je to....“
Počela je pričati.
Sjedila sam i slušala jer joj je bilo potrebno.
Povremeno bi se osmjehnula da ju ohrabrim kad bi zastala.
Kada je završila rekla sam da moram ići.
Crno vino: „A ti?Sve u redu?“
Satara: „Sve je u redu. Uobičajeno.“-rekoh poljubivši je ovlaš.
Znala sam taj pogled kojim me gledala dok sam odlazila.
Nisam se morala okrenuti da ga vidim.Znam taj pogled.
Pogled boli.Osjećala sam se iscijeđeno.Dala sam sve što sam mogla dati.
Uskratila joj pravo na istinu.Ostavila je da lebdi u zraku neopterećenu mojim problemima.
Čvrsto držeći zid na okupu.Nema tu prijateljstva.
I'm blind and shakin'
Bound and breaking
I hope I make it through all these changes
Razmišljala sam da prestanem pisati ovaj blog.Njegova svrha nije bacati nikog u depresiju nego natjerati na određena razmišljanja.Htjela sam postati nakon onog dugog,
meni predivnog teksta(barem prvi dio zvuči kao opis raja nešto kratko i poletno)NEŠTO SMIJEŠNO I LAGANO ali inspiracija je navrla u ovom smjeru. Slijedeći put.
Post je objavljen 16.04.2006. u 10:10 sati.