Smrtonosni pogled

(prethodni nastavak)

U silnome strahu, Rose je na trenutak sklopila oči ... a onda ih je opet, snagom volje, otvorila.
Morala se suočiti s Neznacem, vidjeti mu lice, iako je osjećala hladnu zlobu koja je iz tamne pojave strujala. U životu nije vidjela ništa strašnije od te crne sjenke i nikada još nije osjetila tako dubok i bezgraničan strah.

A tada joj je jedna misao prostrujala umom.
Jedna ružna i strašna pretpostavka!
Strah koji je malo prije osjetila, strah koji joj se učinio najstrašnijim od svih strahova, pred tom je pretpostavkom postao ništavan.

Vrisnula je, bezglasno: Ne ... ne, zgrozivši se na vlastitu pomisao o identitetu tamnoga Neznanca. Strašnu je sumnju odmah odbacila i u sebi, nečujno, izrekla:
Morpheuse ... .

U trenutku dok je strašna ruka potezala zavjesu, Rose je osjetila prisutnost, tik iza sebe. Strah, osjećaj usamljenosti i bespomoćnosti nagnao ju je da se priljubi uz toga ... nekoga ... što joj se tako nenadano pojavio za leđima. Njegove su joj ruke prekrile oči i usta, a dragi joj je glas prošaptao u uho:

Ne gledaj, ne govori, ne miči se...

Stajala je oslonjena o Morpheusa, s njegovim rukama na očima i usnama. Osjećala je kako je te ruke, čiji je dodir odmah prepoznala, brane i štite. Iako nije mogla ništa vidjeti, Rose je čula kako tiho šušti zavjesa koju razmiče ona strašna, crna ruka. Osjetila je nevidljiv pogled kako luta, tražeći.

No, taj ju je strašni pogled obilazio ... i zaobišao.

Još se tješnje priljubila uz Morpheusa.
Stajali su tako, u tišini, priljubljeni jedno uz drugo, čekajući. Rose se činilo kako to čekanje traje cijelu vječnost. A onda je osjetila da je opasnost minula. Morpheus je spustio ruke s njezinih očiju i usana. Rose se okrenula prema njemu i zarila mu glavu u prsa. Potresali su je jecaji. A Morpheus joj je ljubio kosu, pa potom čelo i oči, brišući usnama njezine suze.

Rose ... rekao je.

Kako sam te samo mogao pustiti samu!
Zašto nisi sve gledala sa strane? Zašto si morala zakoračiti u prizor?
Stigao sam u posljednji čas!
Znaš li ti, Rose, koga si upravo srela?
Znaš li ti komu si htjela pogledati u oči, neustrašiva moja Rose?

Iz Morpheusovih se grudiju oteo duboki jecaj:

Niti jedan se smrtnik nije više nikada vratio, pošto se s Njime pogledao u oči.
Da nisam stigao na vrijeme, ti bi, Rose, bila zauvijek izgubljena ... A ja ... ja bih bio izgubljen bez tebe.

Rose je shvatila s kime se to zamalo nije srela.
No, ona bi radije susrela smrtonosan Thanatosov pogled, nego da se njezina strašnja sumnja obistinila.

(nastavak slijedi)

John Sokol: Thanatos Seducing Alceste


LEE DELEHANTY: River Lete

Post je objavljen 09.01.2007. u 23:59 sati.