"BESPUCA POVIJESNE ZBILJNOSTI"-APOLOGIJA KRVI I ZLA
...S tog hobbesovskog vidikovca,podignutog na debelim stupovima skepse prema miru i napretku,Tudjman strogo presudjuje citavim narodima,a nije se libio da okrene ubojiti kriticki zalac ni prema Isusu Kristu.Tudjmanovi nesporazumi s Kristom dio su sire polemike sa Zidovima,koju on
vodi kroz nekoliko poglavlja knjige,uvjeren da je pretezni dio njihovog hoda kroz povijest bilo smuseno glavinjanje,kojim su tesko nastetili sebi ali i drugima.Autor BESPUCA uvjeren je,naime,da je zidovski narod propustio sve do najnovijeg doba uciniti ono sto je bilo"preduvjetom i njegovog opstanka i ponovne uspostave njegove drzave",a to je"korjenito(se)odvojiti od drugih,tudjinskih naroda".Ova greska ide velikim dijelom na dusu bas Isusu Kristu,jer su Zidovi bili i zrtvom cinjenice
da nije bilo"rjesenja proturjecja izmedju Kristovog zidovskog ishodista i nauma njegova krscanskog univerzalizma".Stovise,Krist se posredno tereti sto"od iskona do danas odnosi Izraela i drugih
naroda-svejedno bili oni srodni ili ne-mogu se uspostaviti ako ne jedino,a ono pretezito i prije svega,na razini neprijateljstava".Ovo strasno kritiziranje zidovstva na kraju je Tudjmana odvelo ravno u nevolje.Na snazan pritisak svjetskih zidovskih organizacija,morao je izbaciti iz BESPUCA dio koji prikazuje Zidove u Jasenovcu kao prijetvornu i egoisticnu skupinu zatocenika koji su se otvoreno ukljucili u mehanizam logorske represije,pa i egzekucija...
Post je objavljen 08.01.2007. u 17:33 sati.