moja suza kao kap kiše, koja nestaje u oceanu,
zauvjek je zaboravljena kao kap moje suze,
koja se gubi u jastuku stisnutom uz moje grudi...
zamišljam da si tu,
da te čvrsto držim,
ali kada shvatim da je to samo jastuk,
u kojem svake večeri tražim utjehu,
opet potekne suza za suzom...
i tako dok se utrkuju koja ce suza prije nestati među grudima,
u sebi osjetim oštru bol,
bol koja razara,
ali tješim se...možda i on osječa to što i ja,
negdje daleko od mene,
možda nekad posveti trenutak svoga vremena,
i sjeti se uspomene...
sjeti se mene...
Post je objavljen 08.01.2007. u 16:07 sati.