otišao si...
možda si morao...
možda su nas rastavili oni zli ljudi,
koji nam sreču kradu...
možda u sebi nosiš onu bol,
bol koju zajedno djelimo, ali jedino nas to još spaja!
teško je srcu priznati da te više nema,
ali nemogu više lagati ni sebi ni drugima.
Zbunjena sam...
tražim te u prošlosti, ali samo da te pitam gdje smo mi...
sebi postavljam pitanja na koja neznam odgovore,
možda je i bolje tako!
da te zaboravim i ostavim u prošlosti gdje ti je mjesto.
ali sve me to boli,
sama pomisao da te nema više,
nema tvojih usana,
tvog dodira,
zagrljaja...to me ubija!
ZASTO NAM DRUGI SREČU KROJE...?
Post je objavljen 08.01.2007. u 15:55 sati.