Sanjala sam noćas... Samo na tren... Ali bio je toliko lijep san...
Još uvijek u mojoj glavi odjekuju djelići mozaika tog sna... Još jednom zatvaram oči... I pokušavam vratiti sve u sjećanju...
Sanjala sam... Miris suhog lišća... I kore drveća... I njegov šum... I nas... Kako tonemo i gubimo se u moru smeđe i narančaste boje...
Sanjala sam... Visoke stijene u ogrtaču od zelene mahovine... Kako se nadvijaju iznad nas...
Stabla u nekoj začaranoj šumi... I pjesmu vjetra u njihovim krošnjama...
Sanjala sam naše malo utočište, mjesto gdje nas svijet ne može pronaći... Sanjala sam kako zvijezde trepere u mraku... Rojevi zvijezda iznad nas...
I sanjala sam...
Sanjala sam tvoje ruke kako me privijaju k sebi... I sanjala sam tvoje usne kako me ljube... I sanjala sam tvoju toplinu, tvoj miris...
Sanjala sam tvoj pogled, tvoj osmijeh...
Sanjala sam noćas...
Je li sve bio tek san ili... Sjećanja na još jedan prekrasan dan...
Je li sve bilo stvarno ili je mašta opet učinila svoje???
Jesu li se ova skoro 4 mjeseca uopće dogodila u realnom svijetu??? Ili je sve bilo tek san...
Ponekad se i meni čini da nešto tako savršeno ne može ni postojati ni opstati...
Jesi li stvaran, anđele???
Ili tek... Moj san...
Ako si san, želim ostati sanjati...
A ako si stvaran... Probudi me nježno, jednim poljupcem...
Post je objavljen 08.01.2007. u 15:08 sati.