Neki od vas se možda sjećaju ili su čitali o Viking sondama koje su išle na Mars 1976 i 1977. Trenutno se pojavila teorija da su te sonde možda pronašle mikrobe na Marsu ali ih nisu prepoznale.
U čem je stvar? Dakle ovako, za laike: kad su te Viking sonde išle gore, imale su uređaje koji mogu prepoznati mikrobe slične onima na Zemlji. A skoro svi mikrobi (osim par iznimki) imaju u sebi slanu vodu i sve aminokiseline i proteini i DNA su otopljeni u toj slanoj vodi. Viking sonde su tražile život pomoću dva osnovna eksperimenta:
Prvi je bio taj da se prolije voda po Marsovoj površini i promatra reakcija. Ukoliko se pojave neki plinovi, u tom tlu ima živih bića.
Drugi je bio da se uzme uzorak tla i zagrijava, pojava određenih plinova u tom trenutku također znači postojanje života.
No najnovije snimke Marsa pokazuju geološke promjene koje su moguće samo uz tekuću vodu kakve je nekoć bilo na Marsu. Ako je bilo vode, velika je vjerojatnost da je bilo i života. Ali kemijski sastav tih mikroba nije morao biti sličan mikrobima na Zemlji. Naime Mars ima rijetku atmosferu koja je uz to i jako, jako hladna i surova. No to ne znači da tamo ne može ništa živjeti. Ukoliko je stanica mikroba ispunjena mješavinom vode i vodik-peroksida, tada se voda u stanici neće smrznuti do -55 stupnjeva Celzijusa. I ne samo da se neće smrznuti, nego čak zbog peroksida može hvatati rijetke molekule vode kojih ima u rijetkoj Marsovoj atmosferi. A to znači da stanica može nesmetano živjeti i u surovim uvjetima kakve ima Mars.
Uzevši u obzir takav metabolizam stanica, odmah je razumljivo da ako je oko Viking sondi bilo života, Viking sonda su to odmah ubile. Prolijavši vodu po tlu, molekule vode bi zbog osmoze pohrlile u stanice i rasprsnule ih. Nema plinskih reakcija, Viking sonda ne registrira život. Kad su sonde zagrijavale uzorke, peroksid bi odmah ishlapio i stanice bi uginule zbog dehidracije, a sonde nisu uzimale vodu i peroksid u obzir kod reakcija jer bi to ionako isparavalo iz stijena koje su grijale.
Ovi zaključci su bazirani na nekim organizmima na Zemlji koji imaju peroksida u sebi i jako dobro opstaju u hladnim klimama. Osim toga na Zemlji ima života u takvim ekstremnim uvjetima da se donedavno to smatralo nemogućim – alge koje žive u ledu na Arcticu, zatim ledeni crvi u glečerima koji otapaju led kako bi se mogli kretati, rakovi u vodi temperature preko 300 stupnjeva na dnu mora iako se svi proteini zgrušaju na 42 stupnja itd itd itd.
Mislim da moramo malo proširiti vidike o tome kakav bi život mogao biti. I nemora biti niti sličan ovome na Zemlji.
Više o tome http://news.yahoo.com/s/ap/20070107/ap_on_sc/mars_life
Post je objavljen 08.01.2007. u 13:14 sati.