Inspiracija Zdravka Anića, izobražavana na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, nosi u sebi bitna urbana određenja, unutarnje duhovno uravnoteženje, racionalitet čija se energija ne rastvara u emotivnim magmama vezanim za obilje prirodnih formi koje se nude neposrednom čovjekovom iskustvu, dajući tek površni sloj pune istine svijeta, onaj sloj koji je samo egzaltirani privid. To jo distancirano od svakodnevlja, slikarstvo kontemplacije i geometriziranih formulacija kojima se zadana površina platna razlaže na niz polja izoštrenih bridova čijim se međuodnosima gradi pomalo mistični reljef značenja koji će svoju izražajnu puninu dobiti tek u drugoj fazi razvoja slikarskog procesa, unošenjem u njih onih sadržaja čijom se stvanosnom biti i zaokuplja ovaj umjetnik.
Zdravko Anić je, u svome stvaralačkom razvoju, bio zaustavljen ratnim nedaćama i borbom za održanje gole egzistencije kojima je, pri tom, pripomogla i naglašena skromnost njegova karaktera; razjedala ga je sumnja u snagu njegovog stvaralačkog nagona. Međutim, ojačanim djelovanjem livanjskog likovnog kruga, ovaj se umjetnik oslobodio svoje unutarnje sputanosti, njegova stvaralačka amplituda sve više ojačava garantirajući da će nam ponuditi nova vrijedna djela iz svoje stvaralačke radionice.
tekst: Vojislav Vujanović
web: http://www.zdravkoanic.com/
Post je objavljen 08.01.2007. u 12:18 sati.