ehh da
meni se cini da ste vi mene malo sjebano shvatili...
sad cu vam probat nekako objasnit jer stvarno nezelim da mislite ovo sto vidim da mislite, ali neda mi se bas sad to objasnjavat tak da evo ukratko...
kaj se tice mog misljenja o sebi to vam je jako komplicirana stvar
JA imam dobro misljenje o sebi
ali samopouzdanja nemam..uopce
to je rezultat toga sto ostali mene ne vide kako ja vidim sebe. oni vide cudnu curu koja se ne uklapa u nista. ali ne vide mene, pravu mene. upoznali samo mene kakva se ja predstavljam drugima, a to nisam ja. da, pretpostavljam da sam i ja djelomicno kriva za to. kad vide djelic mene, slucajno ispao iz savrsene sretne maske misle da to nije moguce. nije moguce da i ja imam osjecaje, da i ja postojim kao i svi ostali, nemoguce da imam slicnosti s ostalim ljudima...
kaj se tice mojih frendica..uhm
pa...ja bi zbilja htjela da imam drukcije frendice ali znate, takvih jednostavno nema
i ovako ja ne mislim da su one lose..ja jednostavno nisam kao one. one nemogu vidjeti sto ja zelim jer one zele potpuno drukcije stvari. ali ipak one su dobre osobe. jedine su se potrudile doci do mene i vidjeti kakva zapravo jesam i odbaciti sve ono sto drugi misle o meni. ali vide mene samo onoliko koliko im ja to dopustim. jer, ja mislim da vise od toga ne bi shvatile...
i ne misle one da sam ruzne i glupa, za njih sam jednostavno previse drukcija da bi me usporedile sa sobom. i nije to lose..nego jednostavno neugodno
i ne, nije mi toliko vazno imati frendice da bih se osjecala bolje, nego da se ne bi osjecala glupo. znam da to zvauci zbilja povrsno ali tako je to. razmislite malo... zar se ne bi osjecali glupo da nemate s kim biti pod odmorom, da kad vas neko pita ko vam je najbolja frendica nemozete reci nikoga, da nemate s kim izaci...vjerujte mi znam jer i to sam dozivjela..i znam da je ovako puno puno bolje
ovako..na ovaj post ne zelim vidjet komentare tipa ~bit ce bolje~ jer toga mi je pun kufer
sve ostalo napisite bez ustrucavanja
ovo sljedece nema blage veze s postom ali nekako imam potrebu objaviti..evo
slijed osjecaja, mozda pjesma mozda i nije nisam sigurna...
postojis li?
znam da postojis
tamo si negdje
predaleko
vidim kako
mi vrijeme protjece kroz prste
nece se vratiti
ispod mene
vrtlog
sve zelje padaju
nestaju
prekasno je
nemoguce
svakim danom sve si dalje
sve dalje od mene
..tell all your friend you got your gun to my head...
pucaj
preklinjem te
padam na koljena
sav moj ponos vraca se u prah
jer iz praha smo nastali
imam samo jednu zelju
nasuprot svih izgubljenih
nestati
nestati u prah...
Post je objavljen 08.01.2007. u 00:44 sati.