Marketing
"Privatni svemir"
Nedavno sam sa nekoliko ljudi razgovarala o ovoj temi, a ovim putem zahvaljujem i dragoj frendici koja mi je poslala ovaj tekst. Možda malo previše filozofiranja, ali tome nikad kraja. =)
Razgovaraju blizanci u maternici:
- Da li vjerujem u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se
pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti
svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće hodati. I jesti svojim ustima, pa zato
imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto
posve drugačije nego ovo što živimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije
ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju
sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i
miluje naš svijet. Znaš uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje....
Tekst me na neki način oduševio čim sam ga pročitala i naveo na razmišljanje o tome što stvarno postoji za nas a što ne, što možda propuštamo zato što ne znamo za to, a što možda uopće ne postoji, ali mislimo da negdje postoji.
Ovo je lijepa metafora za cijeli život. Razgovor dvoje ljudi o tome postoji li nešto nakon ovoga što se događa sada. Postoji li? Ima li smisla vjerovati u to?
Ja mislim da ima. Možda je to zbog mog vječnog optimizma i mišljenja da nije kraj ako taj kraj nije lijep i onakav kakav bi trebao biti, ali ipak vjerujem. Postoji li život nakon rođenja? Mi znamo da postoji, ali još ne znamo što postoji nakon tog života. I tu nam preostaje samo vjerovati da postoji nešto ili apsolutno ništa. Kako nikad ono što zamišljamo ne ispadne točno tako kako smo zamišljali, onda I ovo što nam možda slijedi nakon ovog života sigurno nije takvo kakvim ga zamišljamo. Ljudima je općenito teško u nešto povjerovati ako to ne vide vlastitim očima ili se ne uvjere na neki drugi način. Pa ipak, toliko ljudi vjeruje. Zašto? Zato što je tako lakše živjeti dalje, iskoristiti svaki dan i znati da nam slijedeći dani donose nešto novo.
Kako dva blizanca iz priče nisu znala što se točno događa nakon njihovog rođenja ali mi znamo, ali ne znamo što se događa nakon ovog života. Možda je on samo priprema za nešto drugo, a možda ničeg drugog nema? To ne znamo, ali vjerujem da možda postoji netko ili nešto tko to zna. Jer, možda je ovaj naš svemir dio nekog još većeg svemira u kojem smo mi nešto sasvim nebitno, malo, jedva zamjetno? Tko zna kako mi izgledamo bićima iz tog većeg sustava, ako on postoji? Zanimljivo bi bilo to vidjeti :)
U svakom slučaju, dok ne saznamo neke dijelove onoga što se pitamo, iskoristimo ono što znamo i imamo, stvorite svoj privatni svemir, uživajte u trenutku (sad se jedna od vas smije ovoj mojoj uzrečici) i dajte najbolje od sebe, ali i tražite najbolje za sebe :)
Post je objavljen 08.01.2007. u 00:10 sati.