08.01.2007.g.
GRČKA MISTIKA
Grčka, kolijevka zapadne kulture, onaj helenski svijet koji je donio teatar, historiju, matematiku, filozofiju i organiziranu politiku, taj svijet je živio svoju mistiku, rušeći lažne barijere inhibicija i stida, prvo ogoljuju svoje kipove, a onda otkrivaju (ogoljuju) i sve ostale istine. Grčki filozof je i mistik i mjernik i pronositelj filozofije i mistike i to po jednostavnom postulatu: Život je jedan, ljubav je jedna, s mnogostrukim licima...Filozof predlaže ovladavanje sobom (upoznaj samoga sebe), predlaže dug i polagan odgoj koji će biti nagrađen mističkom iskustvom (spoznajom, prosvjetljenjem, rekli bi danas). Odgoj Grcima znači formiranje djeteta (ne filanje informacijama), ali je i igra u istoj funkciji. Odgoj treba voditi mudrosti koja je božanska, a pouka je sveti posao i učitelji najcjenjeniji građani.
Mistička pouka uvježbava posvećenika da ponovo pronalazi svježinu i bezinteresnost svoje djetinje duše, a posvećnog se nerijetko i naziva „dijete“...To je tajna svih mogućnosti obnove, „preporoda“.Ponovno pronalaženje djetinjastog dara za divljenje.
Kraj arhajske epohe Grčke (7-6 st.p.n.e) prožet je religijom Olimpa i praksom entuzijazma i ekstaze u ime Dioniza. Orfička bratstva su prakticirala ta iskustva, tražeći oslobođenje duše, očišćenje od njezina istočnog grijeha..Ljudsko postojanje za orfike je rezultat nekog zločina. Božansko dijete, Dioniza Zagreja, sina Zeusa i Perzefone, prema mitu, Titani su raskomadali i proždrli. Zeus ih ubija gromom, a iz njihovog pepela, prije uskrsnuća Boga, rađaju se ljudi u kojima se titanski element suprostavlja božanskom elementu. Orfici teže da božanski element, snagom asketizma i čistoće, zavlada nad titanskim elementom.
Dakle i stari Grci su poznavali:
1.Istočni grijeh
2.Ubijanje Božjeg sina
3.Uskrsnuće Boga
4.Iskupljenje i očišćenje askezom
Grčki Panteon je pun bogova, kršćansko nebo je puno svetaca....
U istom razdoblju cvjetaju sve moguće misterije, posebno Eleuzinske, obećavajući besmrtnost nakon dugog puta „Silaska“ u Podzemlje i „Uzlaska“ na Nebo (podsjeća li vas malo na šamanska iskušenja?). Pitagorina škola utemeljena na apolonskom arhetipu harmonije, također je disciplina oslobađanja izvan zemaljskih granica. Stvaranje pitagorejskih zajednica unutar grada značilo je rušenje utvrđenih međa da bi se ponovo uspostavili viši modeli koji jedini mogu pružiti ekonomiju spasenja. (Mislim da su iz istih potreba nicali i kršćanski samostani i manastiri diljem svijeta)...
Nastavit će se...
Post je objavljen 07.01.2007. u 23:54 sati.