Jer nemam volje misliti...
I nos mi je smrznut i crven. Izgledam kao moji sobovi Tyr i Thor. Samo što oni imaju tehnički ugrađen osmijeh na plišano lice i zato su sretni cijelo vrijeme...
Natrag u crno. Opet.
Zašto...?
Možda je problem što ne znam biti sretna kao osoba, već samo sretna na trenutke...? Ponekad autotrofna a ponekad heterotrofna po izvorima sreće... A često tek sjena...
Strah me vlastitog mraka... Strah me da ne dotaknem druge njime. Nitko ne želi mrak.
Ali on je u meni.
I sve što imam dati je sjaj u očima... A kad plave oči postanu sive sjaj se lako utopi u mraku.
Post je objavljen 07.01.2007. u 23:47 sati.