Marketing
Život na kocki
Bacamo li kocke na ploču života onako kako bismo trebali? Kako bismo uopće trebali? Pravila života jako su zamršena. Život je samo još jedna igra na sreću, još jedan izazov. Ajde, recite mi lijepo usudite li se baš uvijek riskirati i vjerujete li u sebe. Recite iskreno. Život je kratak. Život je gospodin Challenge koji samo čeka iza ugla kad će nas uhvatiti. Zamišljam ga kao uglađenog čovjeka kakve možete naći u kockarnicama.
Hotel u kojem sam jednom bila sa starcima (koji glupi naziv, al' jbg) imao je kockarnicu. Tj. kockarnica nije bila u hotelu nego malo dalje. Nije čak ni bila prava kockarnica. Tako sam je ja zvala. To je bila mala kućica u kojoj su bili samo odrasli, bilo je mnogo alkohola, kartalo se sve od bridža i pokera do remija, bacale su se kockice, a tu je čak bila i ruleta. Dakle, kockalo se. Ali samo za zabavu. Bila je zima. Tata me odveo. Sve je bilo tako... blještavo. Na trenutke. To malo selo blizu austrijske granice s Italijom je bilo malo, nježno i dražesno. A, gore, u planini, kraj hotela Goldenrid... Noćni život samo za turiste. Snobovi, tako bih ih sad nazvala. Daleko sam od teme.
Htjedoh reći da je gosp. Ch. odjeven u crno odijelo s odvezanom i nemarno prebačenom kravatom, ima crni šminkerski štap i cilindar. Možda je Talijan. Kao don Vito Corleone. Ležerno naslonjen na zid u tamnim uličicama gdje postoji samo jedna petrolesjka ili neka druga lampa, pali cigaretu svojim profinjenim manirima i čeka... Izazove nas. Ako smo spremni za izazov, onda smo pravi igrači. Logično, zar ne? Ali, ... što ako nismo spremni?
Vidjela sam toliko ljudi kako gube i kako im samopouzdanje pada. Nije to bila kockarnica u kojoj ljudi izgube sve. Ne, jer to je ipak bilo skijalište. Ljudi su odlazili pripiti i veseli. Nisu mnogo gubili. Kockali su samo za plastične žetone koje kasnije nisu unovčili kako bi trebali. Ipak je to bila zabava. I samo zabava. Bez ikakvih financijskih gubitaka. Ništa se nije plaćalo. Osim onoga što ste pili.
Zamislite Mrs. Challenge, odnosno gospođu Ch. Ona nije kako gosp. Ch; mrs. Challenge je lijepa žena koja nikad ne stari. Izgleda onako kako mi želimo. Profinjenija je od najprofinjenijih dama-fufica kao što je, recimo, Marylin Monroe ili pak Jackie Kennedy. Možete je usporediti s bilo kojom damom. Ona je blaga. Uz nas je onda kada se ne možemo odazvati izazovu. Ona je dosadna.
Riskirati i izgubiti sve ili ne riskirati i pitati se što bi bilo da je bilo? Ostati u sjeni jer se previše bojimo onoga što je vani ili izaći i upoznati ljepotu dana? Sami odlučite... Ja bih ipak više voljela biti izazvana i prihvatiti izazov. Mislite što hoćete, ali ne bih sve gubila. Postoje granice kad se gosp. Ch. pretvara u onoga koga ne želimo sresti. U onoga iz podzemlja. Nazovite ga dilerom, ubojicom, zatvorom, drogom, mržnjom, bankrotom, kako hoćete. Ja ga zovem Vragom. Spašava nas mrs. Challenge. Dosadnjakovićka. :)
Onda? Usudite li se? Ja da. :) Možda volim izazove zato jer sam Vodenjak, možda zato jer mi je to u genima, možda mi je to sudbina. Ali, zapamtite:
SVE IMA SVOJE GRANICE.
PEACE .
Post je objavljen 07.01.2007. u 19:06 sati.