jednom sam čula izjavu da sam čudna biljka...i iz neznam kojeg razloga ta mi se izjava žestoko urezala u pamćenje...i tako se danas motam po tim blogovima i shvatim da sve što sam pročitala je tužno ili se bar meni tako čini...i sad me kopa zašto?!? zašto je meni sve tako tužno...zašto me toliko stvari uspije izdeprimirati...počnem se bojat pa se pitam što mi se događa...jer gledam Tree Hill i padnem u bad...zato što su mo Haley i Nathan slatki...halo?!?...slušam neku pjesmu i opet...čitam knjigu pa eto malo za promjenu...dobro,znam...buba mi nije tu pa mi ni raspoloženje nije naj...ali čudno je to što me sve tako pogađa,a čak me ni pms ne pere...stvarno neznam...osjećam se pomalo izgubljeno...negdje u mraku...
"Kad je napokon otišla, instinktivno sam posegnula za telefonom kako bih nazvala Alexa i kukala o svom danu. Tek kad sam utipkala već pola njegova broja, sjetila sam se da smo na privremenoj pauzi. Postala sam svjesna da će ovo biti prvi dan u više od tri godine da se nećemo ni čuti ni vidjeti. Sjedila sam sa slušalicom u ruci, zurila u e-mail koji mi je poslao dan ranije, koji je potpisao s "volim te" i pitala se jesam li gadno pogriješila kad sam pristala na tu pauzu. Ponovno sam birala broj, ovaj put spremna reći mu da bismo trebali o svemu porazgovarati, skužiti u čemu smo pogriješili i da preuzimam svoj dio odgovornosti za polagano i ustrajno slabljenje naše veze. Ali prije nego što je uopće prvi put zazvonilo, nad mojim stolom pojavila se Stef s ratnim planom modnih dodataka za moje putovanje u Pariz, sva uzbuđena od probnog sastanka s Mirandom. Donijela je cipele, torbice, remenje, nakit, čarape i sunčane naočale da se dogovorimo oko svega, pa sam sklopila slušalicu i pokušala se usredotočiti na njezine upute."
Lauren Weisberger, Vrag nosi Pradu
Post je objavljen 07.01.2007. u 15:34 sati.