Za Božić je pere Jean-Paul, Kanađanin, držao misu za sestre na Kicukiru na francuskom, pa smo Sinaize, Benjamin i ja odlučili ići s njim. Ovdje rijetko gdje imaju polnoćke, što je meni osobito nedostajalo, i to iz sigurnosnih razloga. Kažu da ljudi odu na misu a lopovi na posao. Što me sjetilo priče od pere Christiana, iz Konga, kaže da jao ženi ako prvo umre muž u Kongu. Kaže da čim se pročuje dođu majstori i pokupe iz kuće šta se pokupiti dade, a žena gleda, šta će. Tako vam je to. Uglavnom, misa je bila stvarno predivna, gospel pjevači koji su se stvarno po i dokazali, toliko da sam ja htio nakon mise ostati pjevati s njima. Naravno da se u mojoj glavi i srcu ne mogu mjeriti sa našim božićnim pjesmama, hrvatskim tradicionalnim koje bi se po mom mišljenju trebale pjevati tijekom cijele godine. Ali nu, pjevali su malo na Kinyarwandi, malo na francuskom francuske božićne i stvorili odličan ugođaj za misu. Nakon mise koja je dakle bila u 18h mi smo pošli domu svome gdje su nas svi čekali za večeru. Prije večere, kako se običava za blagdane i fešte, uzeli smo čašicu nečega, bilo je čak i vina što je ovdje stvarno rijetko jer je dosta skupo i većinom je iz Južnoafričke republike, ali stvarno dobrog crnog vina. Veselje i ćakulanje nastavilo se i za večerom, a poslije – štura. Ja sam iza večere sjeo još malo u salon i mislio sad će se okupiti ekipa, bar ovi mlađi, da se malo zezamo, judi, Božić je, međutim – ćorak. Tako da sam i ja u 22h bio u krpama! Kasnije sam im pokušao objasniti da je u nas to BLAGDAN, i za one koji slave i za one koji ne slave dolazak Božjeg sina, međutim tako ti je to. Uglavnom, reko, ako je ovako za Božić, za novu ja sam crta odavde.
I tako za novu najavio se, a gdje drugdje, u Kivumu, kod fra Ivice, tamo je još i Mateja, a i za praznike je došla i Joseline koja studira u Ugandi i kojoj Ive pomaže da završi školu. I tako smo se mi tamo okupili i zezali. Za doček nove godine je bilo stvarno fino. Slavili smo zajedno s učiteljima njihove škole, njih jedno 15-tak i svi mladi, rekao bih moja generacija. Oni su spremali jelo i bilo je dogovoreno da sve bude spremno u 19h. Po afričkom vremenu to ti je da se sve još kuha u sedam i pol a da se u osam tek počinje kititi dvoranica gdje ćemo slaviti. Još završni radovi i malo pjesme uz bubnjeve prije večere i ne sjećam se koliko je bilo sati. Još bi to potrajalo da nije Ive došao i posložio ekipu. Za večeru smo se dobro najeli, a onda je počela đuska. Kad su krenuli sa ta tri bubnja i počeli sa plesom to jednostavno nije stalo. Ne daju ni nama da sjedimo i uživamo nego svi u kolo i udaraj. Nemerem vam to opisat ali uglavnom po tom pitanju su jaki. Kaže Ive da bi bilo puno bolje da je sve bilo oko vatre. Tako da je doček nove bio jedan od žešćih. U 2 došo Ive isključio generator i potaraco ekipu. Ali ni ne sumnjam da su oni negdje nastavili, a mi se pokupili u bed jerbo smo stvarno bili krepani od čaganja (čagaj s nogama, čagaj samo s nogama). Čak smo u jednom trenutku upalili i muziku, ima Ive dupli CD Ministry of Sound, tako neke elektro cajke i nije tako loše, no međutim kad su se ovi počeli izvijat i kreveljit opći zaključak je bio udaraj u bubanj jer drugo ne ide. Živili oni meni sto godina svaka im čast, njima je to vjerojatno normalno ali meni i Mateji je bilo do super.
Drugi dan je bilo lagano odmaranje ali budući da je Ivici rođendan prvog navečer je opet bila lagana zabava. Za neke malo duža za neke malo kraća. Ja sam se naćaskao sa Joseline koja završava neki faks za razvoj a i kažu da rastura stolni tenis u Ugandi. Šta da vam kažem, a da vam ništa ne kažem, bilo je Amerikanaca, prerušavanja u habit i svega ali zajednica je sretno obranjena. Bez većih žrtava jedino je jedna ruža platila životom. Pa ti vidi.
Drugog je bilo opet kuliranje i mala vožnja po Gitarami gdje nam je jedna gospoja pokazivala svoje neograničene posjede. U biti je pokazivala Ivici a mi smo klipsali za njima. Još jedan dan sam se naspavao i sjutra na taxi, kako oni zovu kombije koji cirkuliraju i natrag za Gatengu. 8. počinje škola i back to life, back to reality, ali nakon ovakvih praznika ne bi bilo normalno da se ne zakopam u neki posao. Sve je to super. Uglavnom, strava! :)
Post je objavljen 03.01.2007. u 14:40 sati.