Marketing
ŠARAN
Šaran (Cyprinus carpio)
Cyprinidae
Razred................pisces
Podrazred...........osteichys
Nadrazred...........teleostei
Red.....................ostariophysi
Podrazred............cyprinoidea
Porodica..............cyprinus
Vrsta....................cyprinus carpio
Engeski: carp
Njemački: karfen
Francuski: carpe
Ruski: karp, sazen
Cyprinidae su najbrojnija, a ujedno najrasprostranjenija obitelj slatkovodnih voda. U svijetu je poznato više od 2000 raznih vrsta ove obitelji. Obitelj je dobila ime po najvažnijoj ribi ove porodice – šaranu ( Cyprinus Carpio L.).
Cyprinidi pretežno žive u toplim nizinskim vodama, pa takve vode po njima nazivamo cyprinidnim vodama.
Glavna karakteristrika ove obitelji je da u čeljustima nemaju zube. Oni su sami smiješteni u ždrijelu, pa takve zube nazivamo ždrijelnim zubima. Usta su im mala, pa se stražnji usni otvor proteže tek do prednjeg ruba oka.
Nemaju razvijeni želudac, a na njegovom mjestu je tek prošireni dio prednjega crijeva. Dužina crijevnog traka veće je 2 – 2.5 puta od dužine tijela, pa je crijevo uvijeno poput dvostrukog slova S.
Naživ ˝šaran˝
Šaran je ime dao veliki švedski prirodoslovac Linneaus, 1758.godine. latinski naziv šarana je cyprinus i jedini je predstavnik porodice cyprinus u Europi.
Njegovo ime se sastoji od cyprinus (grč.=ciparski) i carpio (ne zna se točno značenje).
Prema Nikoljskom,pored šarana koji živi u Europi, postoji još i podvrsta na dalekom Istoku – cyprinus carpio hamatopterus, koji živi u području Kine (tamo šarani te podvrste dostižu svoju maksimalnu težinu čak i do impresivnih 50tak kilograma).
Šaran (Cyprinus carpio)
Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost ("ždrijelnicu") i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.
Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta - plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i ot_i, pa i bez vode ne ugibaju tako lako.
Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom".
Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
<font size=4>Vrste šarana
Postoje više vrsta šarana:
-izvorni oblik je ljuskavi šaran, vretenastog oblika i potpuno je prekriven ljuskama koje su zlatno-žute boje (takozvani šaran vretenac) tijelo mu je izduženo i bočno spljošteno, dužina tijela može biti i do četiri puta duže od širine tijela
-s vremenom se njegovo tijelo proširilo i evoluiralo u običnog ljuskavog šarana
-uzgojom selekcijama nastali su goli šarani- potpuno bez ljuski ili di koja ljuska koja se javlja na bilo kojem dijelu tupa veleljuskavi šaran
- dužinom bočne peraje, od glave do repa,pruža se jedan red velikih ljusaka, taj red može se udvostručiti i utrostručiti, no uz velike ljuske u bočnoj liniji mogu se pojaviti i male ljuske ispod leđne koi šaran
- vrsta šarana sa ili bez ljuski (ili samo di koja oko hrpta), boje zlatno-crvene boje, nastao kombinaciom gena na pokusnom ribnjičarstvu Szarvas u Mađarskoj
maloljuskavi šaran- po sebi ima koji red ljusaka- na hrtpu, trbuhu i bočnoj liniji; najrašireniji je od svih vrsta 
˝albino šaran˝- izmutirani šaran koji nema maslinasto-zelenu boju nego njegova boja je bijelo-siva, ljuske su rijetkost, no i ta vrsta je najrijeđa na svijetu
KAKO SE ŠARANI HRANE?
-> može se lijepo vidjeti na podvodnim filmovima od Korde tima kako se i na koji način šarani hrane.
Suvišno se čini napomenuti kako je poznavanje detalja iz biologije šarana, a pogotovo njihovih hranibnenih navika i načina uzimanja hrane, dragocjeno znanje koje bi svaki malo ozbiljniji ljubitelj šaranskog ribolova morao imati u glavi ako se želi ravnopravno nositi s kraljem nizinskih voda. S druge strane, dugogodišnje ribolovno iskustvo svakom udičaru daje za pravo da u svojoj glavi razvije pretpostavke i stvori vlastitu teoriju o tome kako šaran uzima mamac. Što je ta pretpostavka bliža istini, njegovi su sistemi funkcionalniji, prezentacija mamca uspješnija i, u konačnici, ulovi bolji.
Načini uzimanja hrane
U osnovi šarani uzimaju hranu na tri načina:
1.Usisavanje
Šarani na ovaj način najčešće uzimaju sitniju hranu. Riba prvo zatvara usta, ispušta na škrge vodu i na neki način u usnoj šupljini stvara podtlak pomoću kojeg već prema njenom interesu u usta usiše određenu količinu tvari za koje smatra da su moguća hrana. Jezikom i nepcem ih fiksira i, ako je potrebno, "propuhivanjem" vode još dodatno ispere. Ukoliko okusni receptori koji se nalaze na ribljim usnama, brčićima, unutar usne šupljina, pa i na škrgama, prepoznaju usisani materijal kao hranu, ona prolazi kroz ždrijelo, ako je potrebno usitnjava se ždrijelnim kutnjacima i odlazi u crijeva. (Šaran za razliku od predatorskih riba nema želudac.) A ako uzeta tvar nije prepoznata kao hrana, riba je izbacuje iz usta. Poznato je da su šarani po prirodi vrlo radoznale životinje, a njihov način hranjenja uključuje stalno ispitivanje usisavanjem svega i svačega u njihovoj prirodnoj okolini (na riječnom ili jezerskom dnu).
Na ovaj način se hrane životinje koje nisu imale puno iskustva s ribičima, odnosno iz onih voda gdje nije previše često lovljeno. Riba koja tako uzima hranu u nju ima puno povjerenje. Šaran može usisati hranu s 4 do 5 centimetara udaljenosti, a stručnjaci su čak uspjeli i izmjeriti brzinu usisavanja koja se kreće oko 0,6 m/s.
2. Uzimanje ustima
I ovo je ponekad sasvim prirodan način uzimanja hrane, naročito kada šaran s dna skida neku jače fiksiranu hranu (neke školjke, puževi i sl.). Riba prilazi hrani (koja je obično većih dimenzija), otvara usta, prislanja ih na nju, polagano usisava i guta. I kod uzimanja mamaca s udicom sve ovo se događa u neprekinutom slijedu, naročito ako riba u svojoj skoroj prošlosti nije imala loših iskustava s takovom hranom tj. ako nije na nju ulovljena ili je pobjegla (otkvačila se) s udice.
3. Kombinacija
Šarani koji traže hranu traže je tamo gdje se ona nalazi. Ako ruju po mulju, ustima formiraju nešto kao usisavač te kombinacijom obje tehnike ustima odvaljuju zemlju i mulj, a kasnije tu materiju usisavaju i u ustima fiksiraju, te detektiraju i pročišćuju potencijalni zalogaj.
Poznat je i način kada ribe prema mekšem ili muljevitom dnu upute snažan mlaz vode iz usta koji uskovitla talog na dnu vode, pa kasnije lebdeći sediment s hranom jednostavno posišu.
Mogu li šarani i amuri žvakati?
Prije nego što hrana koju šaran pojede prijeđe iz ždrijela u crijevo, ona prolazi kroz ždrijelne zube. Šaran od svih ciprinida ima najjače ždrijelne zube - veći primjerak ima pritisak jak gotovo kao i ljudsko zubalo. Šaransko je zubalo pomalo čudno i neobičnog oblika: sastoji se od dvije vilice s po pet zuba i ploče za žvakanje, koja se nalazi iznad njih. Pokretima koji najviše sliče kravljem žvakanju, oni drobe sve tvrđe dijelove hrane i istovremeno ih natapaju enzimima koji se proizvode iz žlijezda raspoređenih po mekim tkivima oko njih. Tako se u kombinaciji mehaničkog žvakanja potpomognutog enzimskim kemijskim djelovanjem lome i najtvrđi materijali od kojih se sastoji šaranova prirodna hrana - ljuske školjki, puževa, tvrdi hitinski oklopi nekih insekata, suhe žitarice... Kako šaran nema želuca tako "oprana" i usitnjena hrana prelazi direktno u crijevo.
Recimo da lovimo amure na sistem isti kao i danas samo bez olova(kako nebi bili osjetljivi) dogodilo bi se to da bi progutale mamac duboko i precvikale najlon s svojim ˝čekićem˝. Lako bi ribe tokom noći halapljivo jele mamce i gutale ih tako duboko sve dok ždrijelni zubi ne bi prerezali predvez. Ujutro bi slijedilo veliko nezadovoljstvo.
"Iskusne" i "nevine" ribe
Šarani su jedinke međusobno jako različite, baš kao i ljudi. Postoje već po prirodi povjerljive i nepovjerljive ribe. Ako se tome pridoda iskustvo stečeno u životu i u kontaktu s udicama, razlike se još povećavaju. Ribe tako prema iskustvu dijelimo na takozvane "nevine", koje nikada nisu vidjele i osjetile udicu, i na one "iskusne" koje već duži niz godina žive u vodi gdje se vrlo često lovi i koje su već jednom ili možda više puta bile na udici (bez obzira jesu li ulovljene ili ne).
"Nevina" riba uzima mamac s punim povjerenjem i odmah ga guta. Ako je prezentacija mamca dobra, montaža dovoljno čvrsta, a udica oštra, takva riba ima male šanse da pobjegne.
Međutim, ribe koje su već bile na udici ponašaju se sasvim drugačije. Tako će na primjer mamac koji ih zanima, a koji su susrele već ranije i sada ga prepoznaju kao opasnost, mnoge od njih zaobići u najvećem mogućem luku. Neće ga niti dotaknuti. Međutim, ako ih jako privlači (bez obzira na to što ga se boje), uzet će ga u usta i bez gutanja krenuti. To je svima nama toliko poznata i vrlo neugodna situacija na vodi, kada poslije pištećeg poteza i pravovremene kontre ne ulovite ništa. Promašivanje griza je, ako je sve s prezentacijom mamca i montažom u redu, obično znak da ribe nemaju dovoljno pouzdanja u mamac i da su vas "pročitale".
Tehnika "usisavanja i pljuvanja" mamaca
Nisu samo veliki amuri majstori u zavaravanju protivnika, šarani znadu biti još gori. Neki nepovjerljivi, a posebice veliki šarani, su do savršenstva razvili taktiku usisavanja i pljuvanja "opasnog" mamca. Na jednoj starijoj video kaseti iz moje kućne arhive, snimanoj u akvariju, lijepo se vidi kako šaran uzima mamac s udicom u usta, cijeli sistem pljuje van i neozlijeđen odlazi.
Ove ribe, uz prepoznavanje opasnog mirisa i okusa mamca na kojeg su već bile ili skoro bile ulovljene, mogu determinirati mamac s udicom od onih bez nje i prema težini. Takav iznimno lukavi šaran ponekad na pretraživanom mjestu mahanjem prsnih peraja podiže talog s dna jezera. Na taj način selektira sigurnu od opasne hrane i lebdeći sediment usisava. Istu stvar može raditi serijom precizno usmjerenih mlazova vode iz usta. Ako vam mamac nije izbalansiran i čvrsto leži na dnu za razliku od onih slobodnih mamaca koji lebde iznad njega, u najvećem broju slučajeva nema ništa od poteza. Veliki će mudrijaš otplivati s vašeg hranilišta i vjerijatno nećete nikada ni saznati kako vam se velika riba motala oko udica.
Shot with u700,S700 at 2007-07-03
Upravo radi izbjegavanja takovih nemilih događaja iskusni ribolovci koji love na vodama izloženim jakom ribičkom pritisku nastoje dugoročnim kampanjama prihranjivanja dodatno uliti pouzdanje šarana u vlastiti mamac i tako si olakšati posao. Pipkanjem ili ispitivačkim doticanjem sumnjivog mamaca bilo ustima ili nekim drugim dijelom tijela s okusnim receptorima (škrge, trbuh, prsa...) šarani se često ulove izvana. Nije rijetkost da se, pogotovo ako su šarani već dobili "školu", ovakvi ulovi ponavljaju. Tako izlovljena mjesta je najbolje neko vrijeme izbjegavati, a nakon toga krenuti s novom hranidbenom kampanjom, s novim mamcem, drugom aromom i malo drugačijom prezentacijom. Ako sve napravite kako treba, porasti će šanse da im opet "uzmete mjeru".
Čitanje znakova prema ulovu
Razumijevanje ponašanja riba praktično se može vrlo dobro iskoristiti. Već i s prvim ulovima u novoj sezoni, na novom mjestu, možete si pokušati protumačiti situaciju na vodi.
- Ako je ulovljeni šaran dobio udicu duboko gore, dolje ili sa strane, vrlo vjerojatno se radi o prilično neopreznoj ribi ili o dobro pripremljenom mjestu.
- Ako je udica zabodena izvana ili iznutra, u usne ili oko brčića, po svoj prilici se radio sumnjičavoj ribi, ali i o dobroj prezentaciji mamca.
- Ako je udica zabodena sa strane, blizu usta, znači da je riba vjerojatno sa sigurnošću uzela mamac i krenula.
- Ako se udica zabila plitko u gornju usnu, vrlo je lako moguće da je šaran pokušao pljunuti mamac s udicom, a koja se u povratu zabola.
- Ulov izvan tijela, oko usta, za škrge, peraju ili trbuh, odaje vrlo nepovjerljivog šarana koji je pročitao ribiča, ali je ipak zbog zle sreće, trljanja tijela o mamac ili zbog oštre udice, ipak nastradao.
GRAĐA ŠARANA
Riba se sastoji od 10 sustava tjelesnih organa: kožnog potkrova, kostura, mišića, krvožilnog sustava, dišnog sustava, probavnoga sustava, mokraćno-spolnoga sustava, živčanoga sustava, osjetila i žlijezda s unutarnjim lučenjima, koje zajedničkim radom tvore jedinku.
Anatomija proučava oblik, položaj, međusobni odnos, mikroskopsku građu i embriornalni razvoj tih sistema. Dok fiziologija proučava njihov rad i funkcije, te ponašanje jedinke, njezine sposobnosti i odnos prema sredini.
OBLIK TIJELA I PERAJE
Tijelo večine riba je vretenastog oblika, sličnog torpedu, lagano do jako bočno spljošteno. Osnovni plan građe je bilateralna simetrija, tj. lijeva i desna polovina su zrcalne slike jedna na drugoj.
Glava, treup i rep međusobno su čvrsto povezani. Granicu između glave i trupa predstavlja zamišljena poprečna ravnina, koja dotiče stražnji rub škržnog poklopca, a granicu između trupa i repa zamišljena poprečnim ravninama koja dotiče početak podrepne peraje.
Repno stablo je dio repa između stražnjeg kraja podrepne peraje i početka repne peraje. Omjer dužine glave, trupa i repa je 1:2:1.
Peraje (pinnae) su udovi riba. To su kožni nabori poduprti okoštalim (koštunjače) ili rožnatim(hrskavičnjače) "žbicama". Razlikujemo parne i neparne peraje. Parne peraje su prsne i trbušne peraje, koje odgovaraju udovima viših kralješaka. Neparne ili vertikalne peraje su leđna, repna i podrepna (analna) peraja. U nekih vrsta nalazi se iza leđne peraje posebnamasna peraja. One služe za održavanje tijela u ravnoteži ili u okretanje prema gore, odnosno gore. Položaj trbušnih peraja varira znatno kod pojedinih vrsta. Od neparnih peraja najvažnija je repna, koja bitno učestvuje u pokretanju. Ona može biti simetrična, s jednako razvijenim gornjim i donjim dijelom ili asimetrična. Leđna i podrepna peraja služe pretežno za kormilarenje.
KOŽA
Koža je granično tkivo, koje odvaja jedinku od okoline i ostalih organizama. Ona zaštičuje od utjecaja okoline i omogućuje prilagođavanje na njih, a ujedno je i prva obrambena linija u borbi protiv bolesti. Učestvuje u disanju,ekskreciji i osmoregulaciji. Tu je i središte boja, koje omugučavaju skrivanje ili pokazivanje prisutnosti, te seksualno raspoznavanje.
Koža se sastoji od dva sloja: pousmine ili pokožice (epidermis) epitelne građe, i usmine ili krzna (corium,dermis) vezivno tkivo građe. Pousmina se sastoji od oko 10-30 slojeva epitelnih stanica. Ona je dublja u vrsta sa slabo razvijenim ljuskama ili bez ljusaka. Najdublji, bazalni sloj tvore cilindrično stanice, čijim umnažanjem nastaju stanice površnih slojeva. Na površini stanice su plosnate, postupno odumiru i otpadaju.
Epitel nije orožnao. Iznimku predstavljaju biserasti organi ili tzv. mrijesni osip u spono zrelih mužjaka. Između indiferentnih epitelnih stanica nalaze se dvije vrste jednostavnih žlijezda: sluzne ili mukozne i serozne ili albumozne. Sluzni omotač smanjuje trenje tijela s vodom, zaštituje napadaje tijela od parazita,gljivica i bakterija, pomaže regulaciji osmotskih procesa. Dok duguljaste serozne žlijezde luče sekret među epitelne stanice i time daju koži veču mehaničku otpornost i brane ju od infekcija.
KOSTUR
Kostur se sastoji od dva dijela: unutarnjega i vanjskoga, koji se sastoje od tkiva otpornih na tlak. Vanjski kostur sačinjen je od ljuski, žbica, peraja i vezivnoga tkiva koje povezuju kožu s podlogom. Unutarnji kostur možemo podijeliti na mekši (membranozni) dio i na čvrsti koštani (hrskavični) dio.
Kralješnica se sastoji iz tijela, te gornjih i donjih lukova. Prednji služe za povezivanje kralježnice s glavom. Kralješvi trupa imaju postrane nastavke, na one koje se nadovezuje donja čuba. Gornji lukovi kralježnice tvore kanal kojem je smiještena leđna moždina. Donji lukovi repnih kralježaka tvore hemalni kanal, u kojem se nalaze glavne krvne žile repnog dijela tijela.
SUSTAVI
Mišični sustav
Razlikujemo 3 vrste mišića: glatke( pretežno mišići crijeva), srćane i skeletne ili poprečno poprečno prugaste mišiće. Kostursku muskulaturu sačinjavaju mišići glave, trupa i parnih perja. U mišiće trupa spadaju veliki postrani mišići, kanalni mišići i mišići repne peraje. Glavnu masu mišića trupa tvore veliki postrani mišić, koji započinje kod glave i završava kod repne peraje, a ispunjava prostor od kralješnice i vezivno-tkivnom pregradom. Mišići glave sastoje se od niza kemijskih reakcija, bez utroška kisika, to je anerobna faza mišićnoga rada.
....
Obraditi ćemo neke od vrsta riba s kojima se susrećemo...
ŠARAN LJUSKAVI Šaran (Cyprinus carpio)
Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost ("ždrijelnicu") i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.
Shot with u700,S700 at 2007-07-03
Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta - plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i otporni, pa i bez vode ne ugibaju tako lako.
Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom".
Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Meso mu je ukusno, ali može biti i premasno s mirisom mulja. Tada ga treba držati neko vrijeme u čistoj vodi pa će miris nestati.
ŠARAN MALOLJUSKAVI Šaran (Cyprinus carpio)
Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost ("ždrijelnicu") i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.
Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta - plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i otporni, pa i bez vode ne ugibaju tako lako.
Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom".
Shot with u700,S700 at 2007-07-03
Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Meso mu je ukusno, ali može biti i premasno s mirisom mulja. Tada ga treba držati neko vrijeme u čistoj vodi pa će miris nestati.
Linjak (Tinca tinca)
Tijelo mu je dosta nisko a rep kratak i čvrst bez velikog ureza. Usta su mu mala i na uglovima ima par brčića. Ljuska mu je sitna, a koža debela i sluzava. Bočna mu je linija puna a u prednjem dijelu se blago uzdiže prema glavi. Leđa su mu tamnozelena ili sasvim tamna, a bokovi i trbuh zelenkastotamni ili zlatnožuti, što ovosi o boji i bistrini vode u kojoj živi. Živi u stajaćim i tekućim vodama Europe, bogatim biljem, muljem i glinom.
Naraste obično do 2 kg težine. Mrijesti se od svibnja do lipnja, a ikru odlaže na vodeno bilje. Zimu provede zakopan u mulju i spada među riblje vrste koje mogu živjeti s malim postotkom kisika u vodi.
Hrani se poput šarana sitnim životinjicama i mekušcima sa dna. Intenzivno se hrani samo ljeti, a zimi troši ono što je prije uhvatio.
Dosta je mirna riba. Lovi se na plovak priborom za udičarenje kao i šaran, obično u proljeće, a prihvatiti će glistu polagano i oprezno.
Što je voda bistrija, linjak se više povlači k sredini riječnog korita, inače se skriva u travama i vodenom bilju. Uhvaćen je borben pa ga treba hvatati čvrstim priborom.
Meso mu je masno i ukusno, posebno ako živi u tekućim vodama jer tada nema zadah po mulju.
Amur (Ctenopharyngodon idella)
Pripada redu Cyprinoformes, podredu Leuciscinae. Ime je dobio po azijskoj rijeci Amur koja je dobrim dijelom granična voda između bivšeg SSSR-a i Kine. Amur živi u gornjem i srednjem toku te velike rijeke. U Kini živi u Žutoj i Crvenoj rijeci. Te su vode u svojim gornjim tokovima brze i naglo teku da bi se niže, nizvodno, razlile i poplavile velika područja. Amurova ženka pušta ikru u brzim tokovima, a voda je nosi površinom nizvodno do razlivenih područja gdje je temperatura vode viša od 20°C što je nužno za izvaljivanje ikre i daljnji razvoj amurova mlađa. Ona pušta 30 000 do 800 000 komada ikre koja se, oplođena, spušta površinom rijeke.
Amur je lijepa i pravilno građena riba. Ima dosta široko čelo i lijepe velike ljuske. Leđa su mu zelenkasta, bokovi tamniji, a trbuh svjetliji. Leđna i repna peraja su tamnije, a ostale svjetlije. Može narasti preko metra dužine i tridesetak kilograma težine. Kod nas je spolno zreo u četvrtoj godini pri težini od preko 3 kilograma. Manji mlađ se hrani planktonom, lavrama i račićima. Kad poraste, prelazi na biljnu hranu. Brzo raste. Šeste godine može doseći težinu do 5 kilograma.
Amur je prenesen u europski dio bivšeg SSSR-a i dalje u Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. Prije četrdesetak godina mlađ amura je prenesen iz Mađarske u neka ribnjačarstva bivše Jugoslavije gdje je počeo njegov uzgoj uz šarana.
Hrani se vodenim biljem: trskom, mrijesnjakom, vodenom lećom, žabokrečinom, vodenom kugom, rogozom, a jede travu i djetelinu, ako mu se dade. Pravi je biljožder koji brzo raste.
Amur pojede dnevno mnogo vodenog bilja, gotovo toliko koliko je težak. Često ga upotrebljavaju u ribnjacima i za "čišćenje" obraslih vodenih površina.
Shot with DSC-F828 at 2007-07-03
Meso mu je izvrsno. Ipak, postoji problem mriješćenja u našim klimatskim uvjetima. Umjetnim mriješćenjem postižu se rezultati. Vrijeme njegova prirodnog mrijesta pada u doba kada naše rijeke nemaju potrebnu toplinu za njegov mrijest.
No čini se da se u zadnje vrijeme prilagodio našim vremenskim uvjetima i temperaturama vode, te se mrijesti.
Amur je otporan na neke šaranske bolesti, premda je iz istog roda. Prema svom vanjskom izgledu najsličniji je našem klenu, premda se odmah može uočiti razlika jer ima znatno manju glavu. U bivšem SSSR-u amur je postao već odavno i riba sportskih ribolovaca pa su ga tamo nasadili i u neke otvorene vode.
A i kod nas je već uobičajeno da je amur postao stanovnik zatvorenih voda. Obično su to društveni ribnjaci, bogati vodenim biljem.
Sportski ribolovci love ga na komadiće trske, a love ga kao i šarana na kukuruz, žgance, te modernijim i sofisticiranijim metodama kao što su lov "boilom".
On je borbena riba i, kad osjeti da je uhvaćen, bori se žestoko.
I kao što smo iz dosad iznesenog vidjeli amur je odlična privredna i sportska riba koja je sve više zastupljena u našim vodama.
Som (Silurus glanis)
To je jedini europski zastupnik ove brojne porodice. Som ima veliku glavu, s velikim ustima i sitnim zubićima. Glava mu je široka i spljoštena, a oči sitne i malene. Na gornjoj usni ima dva velika brka, a na donjoj četiri mala. Tijelo mu je golo i ljigavo, a od glave prema repu sve tanje i plosnatije. Donja mu je perajica vrlo uska i produljuje se do kraja repa. Hrptena mu je perajica kratka. Gornja mu je strana sivomaslinasta i tamna, a donja prljavobjelkasta. Često ima po sebi i nepravilne pjege. Uz jesetru i morunu spada među najveće riječne ribe i može narasti preko 300 kilograma težine.
Živi u velikim rijekama srednje, sjeverne i istočne Europe. U nas ga ima u Dunavskom slivu. Som živi sam i ne kreće se u grupama. Drži se mirnih dubokih mjesta u rupama u sredini riječnog toka ili pod obalom ispod panjeva i klada. Mrijesti se od svibnja do srpnja u plićim vodama. Ženka odlaže ljepljivu ikru na vodeno bilje. U to se vrijeme nađu mužjak i ženka pa zajedno plivaju. Ako je pogodan vodostaj, mladi som brzo raste. Som je noćni grabežljivac, iako se kreće i danju kad se voda zamuti i digne. Poznato je da će som krenuti u potragu za hranom ljeti za vrijeme žestokih oluja, pljuskova i grmljavina. Kada pođe za hranom, kreće se i po najjačim vodenim strujama, a poći će i na plića mjesta.
Som je proždrljiv svežder koji napada sve živo. Lovi se na čvrst i jak pribor, debeli najlon i veliku udicu. Noću se kao mamac postavi hrpa glista, pijavica i žive ribe. Ako se lovi na potezanje ("špinanje"), koristi se debeli najlon i malene teške svijetle varalice koje se povlače uza samo dno, gdje voda struji iz plićaka u dubinu.
Lovi se i na takozvano "bućkalo". Ribolovac pusti da mu voda nosi čamac sredinom rijeke, a on drži u ruci čvrsto uže s mrmkom ili ribicom te istovremeno drvenim bućkalom (slično gornjoj polovici boce) bućka po vodi, stvarajući zvukove koji se čuju na stotine metara. Som dolazi u smjeru zvuka, vidi mamac i grabi ga, a o vještini ribolovca i veličini soma ovisi hoće li biti izvađen iz vode. Lovi se i na žabe, školjke, pileća crijeva i slično. Ako som uhvati mamac, on ga obično guta zajedno s udicom. U vodi je vrlo snažan i borben, pa je potrebno uložiti dosta truda i vremena da ga se izvuče. Treba polako i strpljivo manevrirati dok se som ne umori, a tek onda ga treba izvlačiti jer svako forsiranje može dovesti do gubitka ulova. Svakako se pri izvlačenju soma preporučuje upotreba gafa. Som ne voli hladnoću, pa zimu provede zakopan u mulju. Kada se dignu mutne proljetne vode, diže se i som sa svog zimovanja. Som najbolje grize u toku ljeta pa do početka zime.
Meso mu je izvrsno i s malo kostiju.
ŠTUKA
Štuka (Esox lucius)
Tijelo joj je prilagođeno i građeno tako da može brzo plivati i dostići svoj plijen. Duga je i vitka, glava joj je spljoštena, gubica šiljata s oštrim zubima okrenutim prema unutra, pa kad zgrabi ribicu, više je ne ispušta. Zelenkaste je boje, a sa strane ima žućkastobjelkaste pjege, ljuske su joj sitne. Trbuh joj je bijel, a hrbat tamnozelen; oči izbuljene, a leđna peraja položena daleko otraga. Kad brzo pliva, prsne su joj i trbušne peraje priljubljene sasvim uz tijelo. Naraste do 15 kg težine. Drži se gornjih slojeva vode, gdje vreba sitnu ribu. Štuka živi gotovo u cijeloj Europi, osim u Španjolskoj i južnoj Italiji. Štuka je u prvom redu riba Sjeverne Amerike, a u Europi Skandinavije, Rusije i Sibira. Raširena je i u Aziji.
Štuka je vrlo poznata riba, koja živi uglavnom u području voda što polagano teku. Najviše ih ima u barama, jamama i mirnim rukavcima naših rijeka.
U Skandinaviji i Sibiru štuka može narasti preko 2 metra, a do 30 kg težine.
Štuka se mrijesti od veljače do travnja, na plitkim obalama obraslim vodenim biljem, a ženki se pridružuju jedan ili dva mužjaka. Ženka od 2-3 kg snese oko 100 000 jaje veličine oko 3 mm. Ovisno o temperaturi vode izvale se jaja za 2-3 tjedna, ali obično veći dio mlađa propada od samih štuka koje ga požderu. Štuka je prikladna riba za umjetni uzgoj u ribnjacima. Ona osjeća kretanje sitne ribe više bočnom crtom negoli vidom. Primijećeno je da reagira na crvenu boju, pa će varalicu sa malo crvene vunice na repu štuka napasti prije nego ono bez crvenog ukrasa. Štuka živi uz trave, lopoče, panjeve i klade, gdje vreba na sitnu ribu. Štuka je posljednjih godina i kod nas zaštićena za vrijeme mrijesta, jer zbog svoje proždrljivosti često nalijeće na varalicu pa postoji opasnost da se i ona u nekim vodama decimira ako se ne vodi briga i o održavanju njene vrste.
Nije rijedak slučaj da je štuka uhvaćena na varalicu i da joj još iz gubice viri repić malo prije uhvaćene i prožderane ribice. Za nas sportske ribolovce štuka je vrlo zanimljiv proždrljivac koji nam može pružiti mnogo sportskih užitaka. Ona brzo raste i može pod povoljnim uvjetima u prvoj godini dostići gotovo kilogram težine, a u idućim godinama može još i brže rasti. Ona napada sve živo u vodi osim balavca i, kažu, linjaka. Štuka obično odlazi u lov na sitnu ribu zimi i u proljeće potkraj dana, a ljeti znatno kasnije. Kasnije poslije podne i predveče ona će tražiti hranu u toku cijele godine. Izlazi na mjesta i plićake gdje se zadržavaju kederi i sitnija riba, a osobito na napajališta, na plitke obale ili jaču struju gdje sitna riba teže pliva. Zgrabit će i žabu ili miša ako na njih naiđe. Lovimo je na potezanje ("špinanje"), raubom ili na grund živim mamcem. Rijetko se može dogoditi do naleti i na glistu, osobito ako je jako mutna voda. Od varalica najbolja je nešto veća varalica (10-12 cm zajedno s trokukom na repu). U bistrim vodama bolja je žuta, a u mutnijim sretbrnastobijela varalicara. Dobar je i leptir (meps) malo veći, broj 5 ili 6. Najlon treba biti jači. U barama i vodama stajačicama dobro je loviti imitacijom varalice miša s repićem. U dubljim vodama dobro je loviti pletenicom (copfom), na koju će štuka također rado naletjeti. Kao predvez za ribolov na štuku dobro je uzeti tanku čeličnu žicu ili već gotove predveze od žice za raub jer najlon štuka često progrize. Dobri rezultati postići će se i špinanjem na uginulog kedera kojeg srno pričvrstili uz tzv. "sistem". Pri ribolovu varalicom ili mrtvim mamcem na "sistem" potrebno je vući varalicu tako da joj se štuka previše ne približi.
Više puta se dogodi da štuka slijedi mamac, ali ga ne napada, tada treba ubrzati kretanje varalice, a nikako usporavati. Ako usporavamo kretanje varalice štuka sigurno neće zagristi jer se tako mamac u prirodi ne ponaša. Pri ubrzavanju vjerojatnost napada je 50:50.
Pri ribolovu "raubom" potrebno je poznavati vodu gdje lovimo. Ribicu bi trebalo postaviti pedalj-dva od dna uz najdublje mjesto gdje bi se mogla kretati krupna štuke koja se povlači uz dno jer je tromija. Kad štuka grabi ribicu na "raubu", obično je hvata poprijeko, a zatim u gubici okreće i guta.
To ne mora biti uvijek tako, ali u većini je slučajeva tako. Kada štuka zgrabi mamac, čep će potonuti. Ribiči griješe, ako izvlače "raub" kada čep potone. Čim štuka osjeti otpor, nastoji izbaciti mamac iz gubice i pobjeći, a mi ostajemo bez ulova. Poslije prvog potonuća čepa ili prvog gibanja čepa potrebno je pričekati. Čep će zatreperiti na vodi, nakon toga, ako štuka okreće kedera i započne ga gutati, krenut će prema dubini - tada treba zategnuti ribu. Slučajevi su različiti - više puta se može zategnuti odmah nakon što čep potone, ako su veće trokuke koje bi mogle zakačiti odmah štuku za gubicu. Ipak, uvjerio sam se u praksi da je uvijek bilo bolje ne nagliti s potezanjem "rauba". Uhvaćenu je štuku potrebno oprezno osloboditi od udice, jer nam se može desiti da ozlijedimo ruku na njenim oštrim zubima. Najbolje je upotrijebiti izvlakač ili kliješta za vađenje udice.
Štuka koja živi u čistim i bistrim vodama odlična je za jelo i meso joj nema zadah po mulju.
MLADICA
Mladica (Hucho hucho)
Mladica je postala u nas dosta rijetka riba pa je nije lagano naći, a niti uhvatiti. S porastom industralizacije ona izumire kao vrsta, a u susjednoj Austriji je gotovo i nestala.
To je naša najveća salmonidna riba, a i najveća trofeja svakoga sportskog ribolovca. Glavna sezona lova na mladice je zima.
Zovu je još i dunavskim lososom, jer ostaje uvijek u području sliva Dunava, gdje i jedino živi.
Tijelo joj je izduženo i valjkasto. Ima veliku snažnu gubicu i zube. Gornja joj je strana tijela zelenkastosmeđa ili plavkastosiva, a prema trbuhu prelazi u bijelosrebrnu boju. Po glavi i hrptu ima crne točke, a na tjemenu i hrptu nešto su veće crne pjege.
Peraje su žućkastosive i bez pjega. Koža joj je čvrsta i debela. Možemo je naći u rijekama do 1000 m nadmorske visine. Glavna joj je hrana podust, klen, pa i pastrva. Najradije se zadržava u većim rijekama, u virovima i iza velikog kamenja te podvodnih greda. Glavna obilježja rijeka gdje živi i mladica jesu hladne i pretežno biste vode, čisto pjeskovito, kamenito ili šljonkovito dno, jaka struja s brzacima, slapovima, bukovima, te dovoljna dubina i dovoljno ostalih riba kojima se mladica hrani. Obično su to teže pristupačni predjeli gorskih rijeka pritoka Dunava. Ona se, prema tome, nalazi u najgornjem području Dunava, u Dravi na području iznad i ispod Varaždina, na terenima oko 50 km toka Drave; u gornjem toku Save do Zagreba. Ima je na ušćima Kupe i Une. Na Kupi se nalazi od brane kod sela Turki u Gorskom Kotaru pa sve do Ozlja, hidrocentrale. Rijeka Dobra također ima mladice.
Mrijesti se na pješčanim terenima, gdje ženka kopa repom rupu na dnu rijeke po nekoliko dana puštajući ikru, oko nje obično pliva po nekoliko mužjaka koji se znaju i međusobno žestoko pograbiti zubima.
Mladica se lovi obično zimi, kada je tmurno vrijeme s mrazom ili laganim krupnim snijegom. Kada se hlade vode, mladica se spušta u potrazi za podustom. Ona dolazi u niže i srednje tokove, pa kasnije, kada vode zatople, opet vraća u svoja stalna područja. Ona je oprezna, dobro pliva i vidi pa je lako nije prevariti. Zadržava se i na prijelazima gdje voda iz veće dubine prelazi naglo u plićak, ispod podlokanih obala i ispod samih slapova.
Na takvim mjestima mladica vreba sitniju ribu. Ona se lovi obično potezanjem ("špinanjem") a rjeđe krupnom mušicom. Lovi se čvrstim priborom, te velikim varalicama sve do 12 cm. Odlični rezultati mogu se postići i pletenicom ("copfom").
Čim osjetimo otpor, treba dati jaki protupotez jer mladica ima čvrsto nepce, pa se udica neće lako zakvačiti. U ribolovu na mladicu treba biti uvijek na to spreman, i ne treba špinati uz visoku obalu ili na nepristupačnom mjestu.
SMUĐ
Smuđ (Stizostedion lucioperca)
Tijelo mu je valjkastog oblika, vitko i izduženo. Hrptena je peraja dvodjelna, ljuske male i čvrste. Hrbat je tamniji, a bokovi zelenkasti sa 8 do 12 tamnih pruga, trbuh bjelkast. Hrptena i repna peraja imaju tamne pjege, a ostale su sivkaste i bez pjega. Zubi su mu oštri, ali manji nego u štuke, usta su mu isto tako manja, a ždrijelo usko. Zato napada manje i sitnije ribe negoli štuka. Naraste do 15 kilograma težine. Živi u rijekama Amerike i jezerima cijele srednje i istočne Europe, te u Aziji. Ima ga i u finskim jezerime do 64° sjeverne širine te u azijskim rijekama sliva Crnog, Kaspijskog, Azovskog i Aralskog mora. U nas živi u Dunavskom slivu i u jezerima Panonske nizine.
Smuđ voli duboku, čistu i tekuću vodu te šljunkovito dno. Živi i u mutnoj vodi (Dunav). Ne voli mekano muljevito dno, ali isto tako niti prebrze ili prehladne vode. Odgovara mu temperatura vode između 10 i 18°C.
Mrijesti se od travnja do lipnja, a ženka pušta ljepljivu ikru na vodeno bilje. Ikra mu je sitnija od ikre grgeča. Oplođenu ikru jedno vrijeme čuva mužjak. Mlađ se u početku hrani životinjskim planktonom, ali već nakon godine dana napada i ždere sitnu ribu.
Najbolje se lovi od kolovoza do studenog ujutro i podveče. Smuđ je plašljiv i kreće se noću. Lovi se pri dnu na malu ribicu i tanji pribor. Pri potezanju varalicom treba vući pri dnu i izabrati manje teške, ali uže varalice. Dovoljna je jedna trokuka na. Pri lovu na smuđa ne treba metalni predvez. Smuđ je osjetljiv i nije ga teško izvaditi kad se uhvati. Pri lovu na smuđeve najuspješnije se pokazalo stavljanje razrezanih ribica na udicu. Vjerojatno je to uspješnije zbog toga jer miris krvi privlači smuđa, a smuđ ima odlično razvijeno osjetilo njuha. Potrebno je uzeti nešto teže olovo, već prema jakosti vodene struje, da nam mamac bude pri dnu, zatim dulji predvez vezan virblom i na kraju udicom, na koju ćemo staviti pola kedera tako da nam rep bude odozgo, a udica utaknuta u kedera na kraju polovice, ali tako da se vršak udice ne vidi. Najobičniji način lovljenja smuđa je s pomoću laganog plovka i žive ribice, ali tako možemo loviti u vodama gdje nije prejaka struja. Plovak mora biti lagan da ga smuđ može lako podvući pod vodu, jer ako osjeti jači otpor, odmah će pustiti mamac.
Smuđ ima izvrsno meso i malo kostiju, te je tražena i skupa riba.
Smuđ kamenjar (Stizostedion volgense)
Vrlo je sličan pravom smuđu. Po građi tijela nešto je vitkiji, a leđna mu se peraje dodiruju. Škržni je poklopac sasvim pokriven ljuskama. Ljuske su mu nešto veće nego u običnog smuđa. Naraste do 50 cm i 1.5 kilograma težine. Živi u južnoj Rusiji u rijeci Volgi i Dnjepru. U nas živi u slivu Dunava te na donjim dijelovima Save i Drave.
PASTRVSKI GRGEČ Pastrvski grgeč (Micropterus salmoides)
Pastrvski grgeč je sivozelenkaste boje s tamnim leđima i svijetlijim trbušnim dijelom. Uzduž bokova i po leđima ima nepravilne crnkaste mrlje. Ima veliku glavu. Mrijesti se u svibnju i lipnju kod temperature vode od 16°C na plićim mjestima. Odrasla ženka ima, ovisno o veličini, od 2000 do nešto preko 20 000 ikre. Ikru i izvaljen mlađ čuvaju roditelji. Voli stajaće ili lagano tekuće toplije vode. Njegova domovina su slatke vode Sjeverne i Srednje Amerike. U Hrvatsku je prenesen prije otprilike stodeset godina u neka ribnjičarstva. Iz ribnjaka je bježao u otvorene vode, a kada se prije šezdesetak godina prestalo s njegovim uzgojem u ribnjacima, nestao je i iz otvorenih voda. Ponovo je pred tridesetak godina kao mlađ uvezen iz Francuske i stavljen u neka naša ribnjačarstva. Ima ga i u rukavcima Drave, kao dolazi iz Mađarske gdje ga uzgajaju. Lovi se ljeti, najbolje "grize" ujutro i uveče pri temperaturi vode od 18 do 23°C. Lovi se manje leptire (mepseve) i ostale modernije varalice i vrlo je borben. U Americi naraste do desetak kilograma, a kod nas do dva kilograma. Meso mu je izvrsno kao i grgečovo.
ŠARANSKI MAMCI
Kukuruz je donedavna bio najzastupljeniji šaranski mamac, no danas se neopravdano izostavlja njegova upotreba zbog najezde novih i modernijih mamaca kao što su boile. Kao mamac vrlo je jednostavan što za pripremu što za korištenje, te je vrlo efikasan. Način pripreme je vrlo jednostavan i sličan pripremi recimo konoplje. Znači određenu količinu kukuruza stavimo u vodu da omekša, ne predugo (oko 24 sata, i treba paziti da je razina vode uvijek iznad kukuruza). Nakon što se kukuruz omekšao u vodi, stavimo ga kuhati uz dodatak sweetenera ili običnog šećera.
Nakon što se kukuzuz skuha, spreman je za korištenje, takovog ga možemo koristiti nekoliko dana.
Kuhani kukuruz možemo obogatiti mirisima , aditivima i bojama. Također ga možemo i smrznuti za kasniju upotrebu. Osim za ribolov, najidealniji je za prihranu.
Shot with DSC-S40 at 2007-07-03
Jedan od načina pripremanja kukuruza kao mamca je i tzv. LEDOLINA. Pripremite zrno kukuruza na udici na predvezu i stavite ju u čašu od jogurta. Stavite okolo kukuruz i zalijete vodom. Zaledite mamac. Nakon 12 sati mamac je spreman. Na ribnjaku jednostavno stavite predvez na štap, izvadite sleđeni mamac iz čaše, i zabacite u vodu. Na ovaj način prihranili ste ribu baš tamo gdje vam je udica.
Tiger nuts ili po hrvatski tigrov oraščić jedan je od najboljih mamaca za lov šarana. Postoji oduvijek, ali u ribolovu se koristi tek od 80-tih godina prošlog stoljeća. Možete ga nabaviti već pripremljenog ili sirovog. U svakom malo boljem dućanu ribolovne opreme i mamaca naći ćete ga na policama (npr. od Dynamite Baits).
Ako kupite pripremljeni nemate nikakvih briga, krenite u ribolov i to je to.
A ako pak kupite sirov, tj. nepripremljeni oraščić, morat ćete ga skuhati. Najprije ga namočite u vodu na 24 sata, zatim u toj vodi kuhajte oko 30 minuta, potom ga ohladite. Skuhanome oraščiću možete dodati mirise, aditive i boje, ali preporučamo Vam da to ne činite jer ga šarani obožavaju takvog kakav je. Skuhani tigrov oraščić također možete smrznuti i nakon odmrzavanja normalno koristiti.
Možete ga miješati sa ostalim partiklima i koristiti za prihranu.
Uvriježeno je mišljenje da ako šaran na ništa ne prima, da će primiti na tigorov oraščić (da li je to istina provjerite sami)
Danas postoji dosta vrsti kupovnih boila na bazi tigrovog oraščića.
Shot at 2007-07-03
Konoplja je jedan od neizostavnih partikala za prihranu šarana. Način pripreme je vrlo jednostavan. Postoje dva načina pripreme. Prvim načinom pripreme dobivamo klasičnu, a drugim tkz. nabrijanu konoplju. No krenimo redom.
Klasična konoplja priprema se vrlo jednostavno. Određenu količinu konoplje namočite u vodu na 24 sata. Nakon toga ju stavite kuhati oko 30 minuta (tj. dok se sjemenke ne raspuknu) i Vaša konoplja je spremna za upotrebu.
Nabrijana konoplja se radi na isti način kao i klasična jedino što se za vrijeme kuhanja na 0,5 kg konoplje doda 1 ml sweetenera (sladiva), a još bolji efekt dobivate ako koristite sweetener sa emulzivnim svojstvima kao npr. NASH Bait Pro-Taste.
Ako pak lovite na fish boile umjesto sweetenera stavite čajnu žličicu soli.
Nemojte pretjerivati sa količinom sweetenera ili soli, jer će to imati neželjene efekte.
Pripremljenu konoplju najbolje je koristiti odmah, a najkasnije u roku od par dana. Također ju možete smrznuti, pa kasnije otopiti i koristiti, ali zbog jednostavnosti pripreme preporuča se da se koristi svježe pripremljena.
Kuhana konoplja može se miješati i koristiti zajedno sa ostalim partiklima.
Kikiriki se upotrebljava veoma svjež jer ovaj plod, budući da obiluje uljem, može se užeći i postati odbojan. Dodajte ga u malim količinama drugim sjemenkama kao što je tigrasti orah na primjer, jer i nakon obveznog namakanja od otprilike jednog dana, kikiriki i dalje ostaje teško probavljiv.
Pored toga, njegova visoka hranljiva vrijednost i naglašeni ukus, premda zanimljiv za šarane, ne smije biti dominantan u odnosu na druge sastojke smjese za primamu.
Njegova relativno visoka cijena ograničava mu korištenje u primamljivanju. Glede mamčenja, kikiriki je veoma osjetljiv jer se, zbog velike lomljivosti, slabo drži za udicu.
Brojne druge sjemenke daju također odlične rezultate, kao ječam, grašak, bob, slanutak, suncokret, grah... U svim izlovljenim zonama često omogućavaju uspješniji ribolov pod uvjetom da se ostvari malo primamljivanje navikavanjem.
Šaran nije u stanju da čita uputstvo za upotrebu!
Šaran nije u stanju da prilikom konzumiranja osjeti razliku između boila bogatih bjelančevinama ili recimo ugljikohidratima. To znači da u tom momentu nije u stanju da prepozna šta jede, bjelančevine ili ugljikohidrate, (ljudi ovo također nisu u stanju). Ali, vrlo brzo će uvidjeti što i gdje je dobro jeo i koja boila je dobra, a koja to nije! Ti se također vraćaš u restoran gdje si dobro i kvalitetno jeo, ili?
“Životinje biraju instiktivno hranu koja je za njihov organizam najbolja”.
Na žalost, NE.
Životinje biraju onu vrstu hrane koja za njih nije loša za jedan duži vremenski period. Na prvi pogled je to isto, međutim kada malo bolje razmislimo vidimo da tu ima velike razlike.
Sve vrste sveždera (miševi, štakori, svinje, vrane, ptice) će uvijek izabrati dijetalnu ishranu koja ispunjava njihove biološke potrebe. Čak i onda kada se kreira jedna neprirodna situacija u kojoj se životinjama istovremeno ponude tri vrste hrane: visokokvalitetna, srednja i hrana sa niskom hranljivom vrijednosti.
Shot at 2007-07-04
U toj situaciji se može primjetiti da se neće masovno konzumirati hrana najbolje hranljive vrijedosti. Vidi se da neke životinje biraju hranu koja se isključivo sastoji od kvalitetnih komponenti.
Većina životinja poslije nekog vremena bira onu hranu koja im nudi srednju ponudu svih komponenti koje su za njih neophodne. PAZI, ovo se odnosi na umjetno kreiranu situaciju. U prirodi su od velikog značaja i drugi faktori, kao na primjer dresura i oskudica hrane.
I ovdje možemo doći do sljedećeg zaključka: Šaran će uvijek izabrati boilu u kojoj se nalaze sve osrednje komponente koje su mu potrebne u usporedbi sa visoko proteinskim boilama!
Što se još može reći, a to je sljedeće:
Boile sa niskom hranljivom vrijednosti (jalove boile) ribe će sve manje konzumirati pod uslovom da se sa njima duže hrani, naravno…
Količina boila koju jedan šaran u nekoj određenoj vodi može pojesti ovisi od količine riba u toj vodi, ponudi prirodne hrane i dresure koja eventualno vlada u toj vodi.
Shot with EX-Z70 at 2007-07-04
U vodi u kojoj ima malo prirodne hrane kvalitet boile ne igra neku veću ulogu!
Što se toga tiče šaran sliči na nas ljude!!!
Boila treba biti balans između: bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana i vitamina (A, B1, B2, B6).
Boila trebaju biti balans između: tvrdoće, vezivanja, rolanja i INSTANT REAKCIJE ULOVA.
A što se tu ima razumjeti, analizirati. Uzmeš boilu i loviš! - reći će jedan dio šaranaša. Njih zanima samo lovi li boila ili ne. Ali onaj drugi dio želi znati zašto neka boila bolje lovi od ostalih i koji su to sastojci i atraktori koji je čine uspješnijom od drugih...
Boile su ništa drugo negoli žganci pripremljeni na pomalo specifičan način (najveća razlika između klasičnih žganaca i boila je ta da se boile stavljaju na "dlaku" ispod udice, za razliku od klasičnih žganaca koji se stavljaju na samu udicu tj. udica se njima prekriva). Boile se sastoje od različitih vrsta brašna ( pšenični griz, kukuruzni griz, kukuruzno brašno, sojino brašno, proseno brašno, riblje brašno, rižino brašno i dr.), te različitih dodataka (kao npr. ptičja hrana, mljevene pelete, mljeveni tigrov oraščić, mlijeko u prahu), plus danas već pomalo neizbježnih aditiva raznih renomiranih i manje poznatih proizvođača (spomenimo samo neke : npr. ekstrakt jetre u prahu, razno razni ugljikohidrati, proteini, aminokiseline, Red factor, Robin red, i dr.) i na kraju neizostavnih mirisa bez kojih svaka ozbiljna boila ne može (postoje različiti mirisi, jedni su na bazi alkohola, dok su drugi uljni, jedni su voćni, drugi su takozvani "smradovi" tj. na bazi mirisa ribe, školjaka, rakova, jetre i dr. i uopće je teško nabrojati koliko sve vrza i različitih aroma mirisa za boila ima).
Opće je poznato da divlji šaran uglavnom konzumira hranu bogatu bjelančevinama. Njegov organizam je na to navikao, prekomjernom konzumacijom hrane bogate ugljikohidratima može doći do takozvanog trovanja ugljikohidratima. Analizama i eksperimentiranjem širom Svijeta u laboratorijama i ribnjacima, došlo se do zaključka da tovljeni šaran najradije uzima hranu bogatu bjelančevinama i ugljikohidratima. Amur jede najradije hranu isključivo bogatu ugljikohidratima, ako jedno duže vrijeme jede hranu koja je bogata bjelančevinama doći će do trovanja putem bjelančevina.
Koi šarani su u potpunosti zavisni od izbalansirane ishrane, u vodi gdje žive nema izvora prirodne hrane. Zato se na svim produktima njima namjenjenim može vidjeti analiza kvalitete. Postotak bjelančevina, masti, vitamina A i tako dalje.
Postoji više vrsta boila, no najzastupljenije su sljedeće:
-50/50 mix (najjednostavniji i najjeftiniji mix koji se većinom sastoji od pšenične krupice, kukuruzne krupice i brašna, te sojinog brašna, još ga kod nas zovu i "klasičarka", "mix" male hranjive vrijednosti)
-bird mix (ptičji, jedan od glavnih sastojaka je ptičja hrana, kod nas poznat i kao "ptičarka", "mix" visoke hranjive vrijednosti)
-fish mix (riblji, jedan od glavnih sastojaka je riblje brašno, "mix" je visoke hranjive vrijednosti.
Kao što smo već rekli boile su specifični žganci, tj. specifični su po tome što kada se odredi točan omjer svih sastojaka (brašna, ostali dodaci, aditivi) i napravi smjesa tj. po šaranaški "mix", isti taj "mix" umijesimo u određen broj jaja, kojima smo dodali (a i nismo morali) mirise i ostale tekuće aditive i raznorazne dodatke. (Otprilike je to kilogram mixa na 10 jaja, no to ponajprije ovisi o vrsti "mixa", što znači da jaja možda treba i manje, ili pak više od 10 po kilogramu.)
Nakon što "mix" umijesimo u jaja i dobijemo kompaktnu smjesu (ne presuhu, niti premokru tj. preljepljivu) od dobivene mase radimo "crve" (ručno ili sa špricom za "crve"), te te "crve" stavljamo u roler i izrolamo boile (bolie su različitih promjera, no najčešće je to od 12, 14, 16, 18, 20 do 22 mm).
Nije uvjet da boile radimo rolerom, niti da one budu savršeno okrugle (ako nemate roler, rukom napravite "crve", te te iste "crve", nasijecite nožem, pa ih možete dlanovima zaokružiti ili pak ostaviti takvima kakvim ste ih dobili nakon rezanja).
Okrugle boile su Vam najpotrebnije takve (okrugle) za preciznije hranjenje (praćkom ili kobrom), jer zbog okruglog oblika imaju bolji i postojaniji smjer leta po zraku, te ste samim time i puno precizniji i na taj način akumulirate tj. boilama hranite određeno mjesto koje ste izabrali za hranilište i lovište.
Nakon što ste napravili određeni broj boila (recimo iz 1. kilograma "mixa" i 10 jaja), pristupate njihovom kuhanju, koje traje od 2 do 5 minuta ovisno o "mixu" iz kojega ste radili boile.
Pošto su se boile skuhale, stavljaju se na sušenje. Nakon što se osuše spremne su za ribolov, a ako ne planirate ribolov, slobodno ih stavite u zamrzivač.
Koao što smo gore naveli mirise i aditive, te ostale tekuće dodatke niste trebali odmah sa jajima umijesiti u "mix", već to možete i nakon što skuhate i osušite boile. Znači nakon što ste skuhali i osušili ili pak nakon što ste već gotove boile izvadili iz zamrzivača i otopili i osušili ih, navedene tekuće dodatke možete staviti "izvana". Najčešće se to radi tako da željenu količinu (u mililitrima) stavite u jednu vrećicu za zamrzavanje i tada dodate boile, te sve dobro protresete i time omogućite da se tekući sadržaj upije u same boile.
Nakon toga Vaše boile su spremne za ribolov.
ANATOMIJA BOILE
Često uočavam kod ribiča jednu pogrešku: ne razmišlja se logično o onome što se pročita ili čuje, radi se šablonski i ponavljaju se greške. Neki šaranaši me podsjećaju na školarce: naučili su napamet gradivo, ali nemaju pojma što su to naučili. Ne shvaćaju gradivo, bubaju napamet masu podataka koju kasnije ne mogu kvalitetno iskoristiti. No nije ni čudo: ribiči koji se tek počinju intenzivno baviti šaranolovom doživljavaju pravu traumu. Jer do sada su lovili na prirodne, konkretne animalne i biljne mamce kao što su gliste, crvi, kukuruz ili možda žganac (koji je po sastavu najbliže boili), a sada je odjednom pred njima masa novih podataka i materijala. Posebno "kemije". Kako se tu uopće snaći?
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Jesu li šarani stvarno pametni?
Danas je sigurno puno lakše doći do informacija nego prije 13 - 14 godina, kada sam se ja počeo baviti šaranolovom. Većina danas ima pristup na Internet, bez problema se iz inozemstva mogu naručiti knjige o šaranolovu, a i u našim je ribičkim časopisima objavljeno posljednjih godina dosta tekstova na tu temu pomoću kojih se može preskočiti nekoliko stepenica, steći neko predznanje. Meni je bilo nešto lakše jer sam po struci medicinar, znao sam što su proteini, masti, ugljikohidrati, aminokiseline i sl. Osnovni problem bio mi je da odvojim čovjeka od šarana, da razlučim ta dva posve različita bića. Važno je odmah u početku biti svjestan da boilu ne radimo za svoju prehranu i ona nama ljudima ne mora biti nimalo privlačna. Ona mora biti privlačna šaranima koji žive u drugačijem okruženju, u vodi gdje su pak procesi oslobađanja i širenja signala hrane nešto drugačiji. Ono što nama miriši ili smrdi, u vodi šalje drugačiji signal šaranima. Ono što je nama ugodan nivo mirisa, šaranu može biti presnažan, on ima puno bolje razvijena osjetila za miris.
Hranjiva vrijednost boile bila je i ostala jedna od njenih najvažnijih karakteristika. Nama ljudima, koji smo izgubili većinu iskonskih životinjskih nagona i koristimo najviše mozak za analizu pojmova i sadržaja, teško je shvatiti kako šaran tako brzo može otkriti da li mu je neka boila dovoljno hranjiva. Vjeruje se da šarani o tome uopće ne mogu razmišljati, da se oni ponašaju isključivo nagonski. Priroda se pobrinula da oni, kao i većina živih bića, svojim receptorima jednostavno pronalaze ono što im je za preživljavanje potrebno. Njihovi receptori i nagoni su prirodnom selekcijom razvijeni gotovo do savršenstva. Zbog njih smo često skloni tvrditi kako su šarani mudri i pametni, a oni samo ponavljaju stoljetnu igru preživljavanja.
Masnoće - osnovni izvor energije
Masti su izvori energije.
U zimskoj boili treba ih biti manje nego u ljetnoj.
Masti se teško pobavljaju.
Masti se dijele na zasićene i nezasićene (biljna i riblja ulja).
Masti su u direktnoj vezi sa bjelančevinama, zajedno sa njima su glavni izvori energije. U prirodnoj hrani šarana se može naći mnogo takozvanih poli-nezasićenih masti. Pelete i druga hrana koja se nudi ribi u ribnjacima može biti mnogo jeftinija pod uslovom da se u nju doda više masti. Suvišni dio bjelančevina u peletama bi se mogao smanjiti i umjesto njih dodati mast. U tom slučaju će šarani bolji profitirati od postotka nezasićenih masti. Količina masti u šaranskoj hrani se kreće od 10-20%. Najoptimalniji razvoj kod šarana se realizira sa hranom koja u sebi ima oko 35% bjelančevina i 15-20% masti.
Mnoge životinje u prirodi u neko doba godine jedu sasvim određenu hranu. Iako imaju obilje druge hrane, često kreću na duga putovanja ili riskiraju život da bi jeli baš TO. One, baš kao i šarani, o tome uopće ne razmišljaju, na to ih tjeraju prirodni nagoni. Naravno da životinje pojma nemaju što su recimo enzimi iako možda putuju i traže neku posebnu hranu baš zbog nekog enzima. Pa kako da onda shvatimo funkcioniranje boile do detalja?
Prvo treba naučiti osnove iz ljudske prehrane: što su proteini, masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali, čemu služe i u kojim ih namirnicama ima. Nakon toga treba znati osnovnu razliku između probave šarana i čovjeka. Šaran nema želudac i želučanu kiselinu (HCl) koja pomaže razgradnju hrane. Osim toga ima drugačiji sistem pretvorbe tvari u organizmu. Kod ljudi je ugljikohidrat osnovni energent, a kod šarana je pretvorba ugljikohidrata u energiju vrlo ograničena, njima je osnovni energent masnoća. Za funkcionalnu, hranjivu boilu trebate proteine, masnoće, ugljikohidrate, vitamine i minerale, ali to je tek početak. Što se tiče njene atraktivnosti, gledano iz kuta ribolovca i "psihologije" mamca, tek ste na početku. Bilo je dosta pisano o postocima gore spomenutih sastojaka u boili. Neki kažu - to nije niti važno. Ipak, poznati su postoci koji su potrebni da bi boila imala pravu prehrambenu vrijednost: 25 - 35% proteina (ovisno o kvaliteti), 5 - 20% masnoća i 1% vitamina/minerala. Sve ostalo je za prehranu šarana nevažno ili manje važno. Rijetko koji proizvođač boili će napisati koliki su ti postoci u njihovoj boili, no Marcus Pelzer je to ipak učinio: Matrix+ ima 29% proteina, 6,2% masnoće, Bionamic 27% proteina i 5,8% masnoće, Supreme 31% proteina i 5,5% masnoće... Vjerujte, rijetko koja boila koju sami radite ima tako visoke postotke proteina. Te postotke zahtjevno je postići i u samom mixu, a on je samo 2/3 boile, 1/3 su jaja koja imaju jako malo proteina. Osim toga, jedan dio proteina gubi se kod kuhanja. Možda su se baš zbog takve hranjive vrijednosti Pelzer boile pokazale tako uspješnim.
Riblja ulja od morskih riba izazivaju posebno pozitivno djelovanje u hrani za šarane.
Riblja ulja su nezasićene masti.
Masti sa niskom točkom topljenja se mnogo bolje i brže probavljaju u usporedbi sa mastima koja se tope na visokim temperaturama. To su na primjer masti od soje, riblja ulja, sirovo cepelin ulje.
Stimulacija probave se može postići i na sljedeća 2 načina:
1. Dodatkom soje-licitina. To je prirodni emulgator koji masti i ulja razbija na kapljice koje kasnije prave i trag u vodi. Na 10 jaja je dovoljno staviti jednu malu žlicu soje licitina u prahu ili u zrnu.
2. Dotakom “LIPAZA” enzima. On također rastvara masti.
Shot at 2007-07-04
U boilu koju radim za riječni ribolov stavljam i do 30% masti. U praksi se ovo pokazalo kao vrlo dobro. Ima i logike, riječni šaran puno pliva i troši puno energije.
Mastima bogati su sljedeći produkti: ulja, žitne klice, riblje jetreno ulje, masno mlijeko u prahu, biskviti, jaja u prahu-žumanjak, kim, slatka paprika, kiki riki, medenjak, hrana za ptice, indijski orah, mlijeko u prahu za junad, koi spirilina, jaja u prahu, kakao, suncokret, riblja brašna, brašno za kolače, konoplja, hrana za pse, mačke, brašno od kostiju, lan, surutka, masna soja
Bjelančevine
O ovoj temi se govori u mnogim knjigama, između ostalog u knjizi Freda Wiltona: “Wiltonova teorija”. Prilično je komplicirana zato samo ukratko. Radi se o tom da svako živo biće (čovjek, krava, majmun, slon, šaran), može opstati ako jede određenu vrstu hrane sve dok ona posjeduje sve najvažnije komponente za opstanak. On je bio mišljenja da šaranu treba ponuditi hranu sa što većim postotkom bjelančevina. Hranu koja ima isti postotak bjelačevina kao i u prirodi.
Teorija Evert Aaltena: on tvrdi da se ribi nikada ne treba ponuditi veći postotak bjelančevina od 25-30% u jednom boilu miksu. On je tvorac i pristalica balansa u boili. Pravi razliku između divljeg šarana i šarana tovljenika koji su nastali od ljudske ruke.
Za njih preferira kao bazu balans između bjelančevina i ugljikohidrata.
- Nema smisla hraniti sa boilom koja u sebi ima veliki postotak bjelančevina. U vodi ima mnogo prirodne hrane koja je bogata bjelančevinama. To je čisto bacanje novca u vodu! Riba nikada neće prestati jesti prirodnu hranu. Ako šarana može birati između boile ili školjke uvijek će uzeti školjku.
- Šaran tovljenik je nepoznatica u prirodnom biotopu. On je navikao da jede energetske produkte (ugljikohidrate i masti). Prokomjerne količine konzumiranih bjelačevina će šaran tovljenik iskoristiti kao energiju, to jest potpuno isto što radi i sa ugljikohidratima.
- Bjelančevine se vrlo teško probavljuju.
Shot at 2007-07-04
Kod sveždera je sastav bjelančevina od vrlo velikog značaja. Ova činjenica stoji u direktnoj vezi sa dugim konzumiranjem određenog mamca (čitaj boile).
Ovdje se radi o takozvanim VISOKOKVALITETNIM BJELANČEVINAMA koje u sebi sadrže 10 najvažnijih amino-kiselina. Te kiselina su odgovorne za razvoj tkiva. Ove najvažnije amino-kiseline se ne nalaze u svim bjelančevinama. Bjelanjak od jaja, te bjelančevine od mesa i ribe su najbolji izvori dobrih bjelančevina.
Mliječne bjelančevine posjeduju također kvalitetne amino-kiseline. Problem je u tome što su one prilično skupe.
Kod biljnih bjelančevina u većini slučajeva nema amino-kiselina tako da se moraju dodati drugi produkti kako bi se napravila željena korekcija.
Jedna od najboljih prirodnih bjelančevina koja u sebi sadrži priličan broj amino-kiselina je SOJA. Amino-kiselina ima još i u: bijelom i crvenom luku, alevoj paprici, grahu, slanutku, ječmu, zobi, heljdi, maku, košticama od tikve i tako dalje.
Ako soju kombiniraš sa na primjer brašnom od žita ili raži u tom slučaju ćeš uspijeti da malo popraviš kvalitet bjelančevina. Ali, problem i dalje ostaje, sa biljnim bjelančevinama je vrlo komplicirano doći do idealne količine za amino-kiseline!
Promatranjem raznih komponenti se može vidjeti da ni jedna od njih nema idealnu količinu amino-kiselina, kombinacijom raznih se može doći do željenog efekta.
Sve ovo može se primjeniti prilikom izrade boili miksa, međutim to sve nije neophodno.
AKO UPOTRIJEBIŠ RIBLJA BRAŠNA RIJEŠIO SI PROBLEM. U NJIMA IMA AMINO KISELINA. BOLJE I JEDNOSTAVNIJE RJEŠENJE NEĆEŠ TAKO BRZO NAĆI!!!
Shot at 2007-07-04
Bjelačevinama bogati su sljedeći produkti: kazeinat, kalcij-kazeinat, soja izolat, laktal-bumin, krumpir, jaja-albumin, ekstrakt jetre, riblja brašna, pivski kvasac, pekarski kvasac, jaja u prahu, soja bez masti, masna soja, koi spirulina, lupini, žuti, brašno od kostiju, mlijeko u prahu, masno i bez masti, hrana za koi šarane, hrana za akvarij ribice, hrana za pse, hrana za mačke, kiki-riki, suncokret, žitne klice, sezam, slanutak, zeleni grašak…
Obratite pažnju i na:
LT (Low Temperatur –Niska temperatura), tj. riblja brašna koja su rađena na niskim temperaturama. Samim tim se bolje očuvala količinu amino-kiselina. Ovo brašno se lakše probavlja, za ovo brašno se koristi kvalitetnija riba (u većini slučajeva haringa).
Predigasted (predestinirati), bjelančevine ovog ribljeg brašna se dobro rastvaraju u vodi i prave trag u vodi. Količina amino-kiselina im je izvanredna. Ovo brašno se mnogo bolje i brže probavlja.
Jedini problem je u tome što nikada nisi siguran šta ti se prodaje uzimajući u obzir da prodavači nisu dužni dati analizu kvalitete istih. Drugim riječima možeš kupiti mačka u vreći!
Ugljikohidrati
Su poslastice za šarane, šećer i škrob.
U vodi se rijetko susreću, ako ih staviš u svoju boilu može doći do aktivnijeg i češćeg uzimanje iste.
Ugljikohidrati se mnogo brže probavljuju od bjelančevine, to nam ide u korist. Riba će prije krenuti u potragu za hranom.
Bolje ja hraniti sa boilom koja je bogata ugljikohidratima u odnosu sa boilom koja je bogata bjelančevinama. Bjelančevina ima mnogo u prirodnoj hrani. Ako mu serviraš boile sa ugljikohidratima kreiraš jednu vrstu ravnoteže između bjelančevina i ugljikohidrata.
Ribe mogu živjeti u perfektnoj kondiciji ako jedu hranu bogatu ugljikohidratima.
Kvantitet u boili možemo realizirati sa ugljikohidratima.
Prvo moramo realizirati miks u kojem ima između 25-35% kvalitetnih bjelančevina. Putem znanstvenih istraživanja i iskustvom iz ribnjaka došlo se do ove brojke. Ovi postotci osiguravaju kontinuitet u ishrani šarana.
Produkti bogati ugljikohidratima su: šećer, puding u prahu, biskviti, krumpir brašno, med, brašno od riže, kukuruzno brašno, heljda, proso, bijelo brašno, pšenični griz, prezle, medenjak, brašno za kolače, ječmena kaša, surutka, zobeni slad, zob, cimet, badem, raž ...
Ako u svoj boili miks staviš riblje brašno u kojem ima prosječno oko 62% visoko kvalitetnih bjelančevina korekciju ćeš dobiti dodatkom ugljikohidrata.
Ako u taj miks dodaš i malo ulja (ili riblje brašno od haringe) imaš i bez upotrebe tablica i programa za izradu mikseva super mamac.
Mamac koji će šarani uzimati stotinama godina, ako ih ne budeš lovio, naravno…
VLAKNA, VITAMINI, OKUS, RAZVOJ I ENERGIJA
Sitni šaran ranije prestane skupljati zimske rezerve od krupnog.
Enzim odgovoran za probavu hrane u šaranskom crijevu prestaje funkcionirati kada temperatura vode dostigne 7 stupnjeva celzijusa.
Zimska boila treba biti lako probavljiva, te bogata vitaminima i vlaknima.
Vlakna su vrlo važna naročito u kasnu jesen, zimu i proljeće. Voda je hladnija, metabolizam ribe pada i probava hrane traje duže. U zimskim mjesecima probava hrane traje i do 24 sata, ljeti je to oko 6 sati!
Hrana bogata vlaknima nam donosi i jednu negativnu osobinu. Hrana bogata vlaknima brzo zasićuje, to jest traje duže dok se ponovo ne javi osjećaj za glad. Krupne partikle potjeću probavu hrane jače od mljevenih partikala.
U nauci ishrana vlaknima se mjere u gramima i to na 240/kcal.
Postotak vlakana u tvom miksu treba biti od 3-4 grama na 240/kcal. Ljeti 3 grama, u jesen i proljeće oko 3.5 grama i zimi 4 grama.
Bogati vlaknima su sljedeći produkti: žitne posije, soja bez masti, zob, kakao, badem, heljda, žitne klice, masna soja, hrana za ptice, cimet, koncentrat za svinje, slatka aleva paprika, kim, koi spirulina, raž, indijski orah, hrana za koi šarane, mljeveni grašak, lan, proso, konoplja, zobena slad, robin red, lupini-žuti, kiki-riki..
Niti jedno biće nije u stanju preživjeti ako u hrani kojom se hrani nema dovoljno vitamina i minerala, ovo važi i za šarana.
Vitamini se dijele u 2 grupe:
1. Vitamini rastvorljivi u vodi:
2. Vitamini rastvorljivi u masti.
Prekomjerna upotreba vitamina rastvorljivih u vodi se izbacuje iz organizma putem mokraće, to znači da nam ovi vitamini ne mogu brzo naškoditi. Najvažniji vitamini iz ove grupe su: B1, B2, B6, Biotine, C.
Vitamini iz druge grupe se talože u masti i mogu poslije određenog vremena negativno utjecati na zdravlje šarana. Najvažniji ovdje je vitamin A.
Vitamin A
riblje ulje-jetra, hrana za ptice, koi spirulina, mlijeko u prahu-junad, hrana za koi šarane, jaja u prahu-žumanjak, jaja u prahu, hrana za pse, hrana za mačke, mlijeko u prahu-masno, hrana za pastrve, medenjak, biskviti, kim, kokošje jaje, bjelanjak kokošji, brašno za kolače, krumpir, zeleni grašak, smeđi šećer, indijski orah
Vitamin B1
prehrambeni kvasac, pivski kvasac, žitne klice, koi spirulina, mlijeko u prahu-junad, hrana za ptice, suncokret, zeleni grašak, hrana za pse, soja masna, soja bez masti, slatka paprika, žitne posije, kim, zobena slad, indijski orah, jaja u prahu, zob, lan, sirutka, mlijeko u prahu bez masti, masno
Vitamin B2
prehrambeni kvasac, hrana z ptice, pivski kvasac, koi spirulina, mjijeko u prahu masno, mlijeko u prahu bez masti, sirutka, jaja u prahu, laktal-bumin, jaja-albumin, kazeinat, mlijeko u prahu-junad, lan, žitne klice, žitne posije, žumanjak kokošji, soja bez masti, cimet, pšenični griz, kim, soja masna, zeleni grašak, bjelanjak kokošji, jaja u prahu-bjelanjak, zob, slatka paprika
Vitamin B6
koi spirulina, hrana za ptice, zob, hrana za pse, soja bez masti, mlijeko u prahu-junad, masna soja, raž, kiki-riki, jaja u prahu-žumanjak, žitne klice, prehrambeni kvasac, jaja-albumin, brašno za pastrve, indijski orah, kazeinat, žumanjak kokošji, mlijeko u prahu bez masti, sirutka, mlijeko u prahu , laktal-bumin, zeleni grašak, heljda, ječmena kaša
Optimalni okus donose ugljikohidrati, šećer i škrob.
Za prihranu na dugi period treba koristiti bjelančevine visokog kvaliteta. Dodatna vrijednost ovih bjelančevina je ta da su one odgovorne za razvoj svih životinja uključujući i šarane. “Veliki” možeš postati samo onda ako jedeš dovoljno kvalitetnih bjelančevina. Optimalni rast malih šarana se postiže sa hranom koja u sebi ima od 50-60% bjelančevina. Ovo nije slučajnost!
Ove postotke možeš naći i u prirodnoj hrani koju šarani jedu. Kod velikih šarana (od 5 kila i nadalje) ovako velike količine bjelančevina nisu potrebne. Te životinje su tada manje-više već odrasle. Ako odrasloj ribi ponudiš mamac bogat bjelančevinama oni će te iste bjelančevine pretvoriti u salo, znači neće ih upotrebiti za razvoj već za pravljenje rezervi. Za tako nešto ti bjelančevine nisu potrebne, to možeš da postigneš i sa ugljikohidratima i uljem.
Masti i ugljikohidrati istovremeno podpomažu da se najvažnije bjelančevine sačuvaju za probavu. Probava potpomaže oslobađanju energije.
Ako nema drugih izvora energija onda se te najvažnije bjelančevine koriste i za disanje i pumpanje srca. Ono što se jednom probavi se više ne može upotrebiti za razvoj tijela. Dodatak ugljikohidrata i masti nam donosi povećanje već prisutnih amino kiselina koje se u tom slučaju mogu iskoristiti za razvoj tijela.
Ovo se zove:
“UŠTEDA BJELANČEVINA PUTEM UPOTREBE UGLJIKOHIDRATA”.
Tu ubrajamo i masti.
NETTO ISKORIŠTENE BJELANČEVINE ( N I B)
Bjelančevine se sastoje od 20 različitih amino kiselina. One se dijele na esecijalne i neesencijalne. Neesencijalne kiseline se mogu napraviti u tijelu prilikom razmjene sastojaka u organizmu. Ako nedostaje pak jedna od 20 esecijalnih kiselina u ishrani ne može se napraviti bjelančevina. Biološka vrijednost je tada ravna nuli!
Riječ “Biološka vrijednost” BV nam daje kvalitet određene bjelančevine.
Pojam “standardna bjelančevina”: Iz praktičnih razloga je kao standradna bjelančevina odabrano jaje od kokoši. Zbog toga što ono ima najbolju količinu amino kiselina koja je gotovo identična sa ljudskom bjelančevinom. U nauci za ishranu se zato sve ostale bjelančevine uspoređuju sa bjelančevinom od kokošjeg jaja.
NIB nam daje vrijednost bjelančevina koje će se stvarno i upotrebiti. Za čovjeka je to 70%.
Esencijalne amino kiseline su: lisine, fenilalanine, triptofan, metionine, treonine, leusine, isoleusine, valine.
ŠARAN JE U STANJU DA SA VELIKE UDALJENOSTI DETEKTIRA (OTKRIJE) HRANU BOGATU AMINO KISELINAMA!!!
BJELANČEVINA BV NIB
kokošje jaje 96 93
jaje u prahu - 93
mlijeko u prahu masno 90 86
jaja-albumin 83 83
laktak-bumin 85 83
mlijeko u prahu bez masti 84 79
hrana za akvarijske ribice - 75
koncentrat za jegulje - 75
laneno sjeme 78 73
žitne posije 74 73
soja masna 75 72
soja bez masti 75 72
žitne klice 75 71
bražno od riže 75 70
koncentrat za svinje - 70
riblje brašno haringa - 70+
riblje brašno pastrva - 70+
kazeinat 69 68
pamukov cvijet 80 68
krumpir 71 67
kukuruzne klice 78 66
sezam sjeme 71 65
brašno od kokosa 70 61
suncokretovo sjeme 65 61
zob 66 61
smeđe brašno za kruh 67 61
ječam 64 58
kvasac 63 56
brašno od zobi - 55
brašno od pamuka 64 53
brašno od žita 52 52
kukuruzno brašno 54 49
zelje 76 49
sojino sjeme 57 49
bijeli kruh 47 48
grašak 48 44
grah 38 32
Ako u boili miksu kombiniramo razne bjelančevine tada se mijenja BV i NIB. Dolazi do dopune raznih amino kiselina. Zato je dobro kombinirati više bjelančevina u jednom boili miksu.
Jedan primjer iz svakodnevnog života: u mlijeku ima i previše lisine amino kiselina. U pšenici ove amino kiseline ima vrlo malo. Kombinacijom mlijeka i kruha dobijaš idealnu kombinaciju za tu amino kiselinu.
Općenito može se reći da bjelančevine životinjskog porijekla (meso, mlijeko, riba, sir) imaju bolju BV i NIB, izuzimajući SOJU.
Pošto su bjelančevine prilično skupe ne treba samo obratiti pažnju koliko postotaka bjelančevina ima u jednom određenom produktu već kolika im je biološka vrijednost i koliki im je postotak netto iskorištenih bjelančevina!
OSOBINE KOMPONENTI ZA BOILE
Za iduće tablice treba napomenuti: svi navedeni produkti zadovoljavaju očekivano. Prvo navedeni su najbolji, zadnje navedeni manje dobri.
TVRDOĆA VEZIVANJE
jaja-albumin žitni glutein
laktal-bumin brinta
kukuruzno bražno - grubo jaja-albumin
kukuruzno brašno - fino laktal-bumin
kiki-riki brašno jaja u prahu
kazeinat bijelo brašno
jaja u prahu brašno od žita
pšenični griz vitamelo
miješano brašno brašno od krvi
brašno od ječma pšenični griz
riblje brašno haringa natrij kazeinat
brašno od riže kiki-riki brašno
brašno od raži brašno od riže
soja bez masti brašno od raži
msna soja soja bez masti
smeđe brašno masna soja
brašno od kostiju sojino brašno fino
koncentrat za svinje smeđe brašno
brašno od krumpira žitne klice
sojino brašno fino riblje brašno pastrva
bijelo brašno englesko brašno za kruh
žitne klice brašno za kolače
brašno od krvi kalcij kazeinat
pivski kvasac brašno od ječma
brinta koncentrat za svinje
hrana za pse hrana za pse
hrana za mačke hrana za mačke
riblje brašno pastrva kukuruzno brašno fino
ROLANJE INSTANT REAKCIJA
kazeinat brašno od krumpira
englesko brašno za kruh englesko brašno za kruh
kiki-riki brašno brašno od ječma
soja izolat pšenični griz
miješano brašno kukuruzno brašno grubo
kukuruzno brašno grubo hrana za pse
kukuruzno brašno fino hrana za mačke
jaja u prahu bijelo brašno
brašno od krvi brašno za kolače
pivski kvasac laktal-bumin
brašno od žita kukuruzno brašno fino
riblje brašno haringa žitne klice
brašno za kolače brinta
brašno od raži brašno od žita
soja bez masti brašno od riže
mesna soja brašno od raži
sojino brašno fino soja bez masti
riblje brašno pastrva masna soja
brašno od kostiju sojino brašno fino
smeđe brašno smeđe brašno
jaja-albumin miješano brašno
žitni glutein žitni glutein
pšenični griz krumpir
brinta kazienat
kalcij kazeinat jaja-albumin
hrana za pse jaja u prahu
hrana za mačke brašno od krvi
natrij kazeinat kiki-riki brašno
žitne klice riblje brašno pastrva
brašno od ječma soja izolat
Učite, učite i učite
Ipak, većinu šaranaša je preokupirana aromama. Ne bez razloga. Na primjer, ljudsko biće može po mirisu u zraku znati da se negdje u blizini priprema roštilj, pa će sljedeći taj trag pronaći njegov izvor (to su oni "padobranci" koji kao "slučajno" naiđu baš kada je gotovo!). Iako ne zna kemijski sastav toga mirisa, većina ga dobro poznaje. Tako je otprilike i sa šaranima. Kakav miris oni prepoznaju u kemiji koju mi nazivamo "jagoda", "squid", "scopex" ne znam, ali očito je da im te arome daju signal "ovo je hrana". Sve to, i mnoge druge stvari, treba znati da bi mogli odabrati ili napraviti pravi mamac za svoje potrebe, za kraći ili duži ribolov, za proljeće, za ljeto ili za jesen. Aroma će dati signal hrane koji će privući šarane, a o sastavu i kvaliteti boile ovisi hoće li ju jesti i koliko dugo. Ako boila ne zadovoljava njihove hranjive potrebe, oni će je ubrzo prestati jesti, bez obzira na to koliko im je ukusna.
Puno je još sitnih i naizgled nevažnih elemenata boile koji odlučuju o njenoj lovnosti. To je njena pH vrijednost, količina i sastav aminokiselina, organskih kiselina, enzima... Zato ako želite baš do kraja proniknuti tajnu boile, trebate pročitati više knjiga knjiga: o životinjskom svijetu slatkih voda jer one govore i o prirodnoj hrani šarana, knjigu iz biokemije da shvatimo što su aminokiseline, enzimi, pH vrijednost, a knjigu o nutricionizmu da saznamo nešto o tome što su nutritivne potrebe i nutritivne vrijednosti određene hrane, funkciju i važnost vitamina, minerala i enzima. Bilo bi dobro pročitati neku knjigu i o ribljim kemoreceptorima (npr. japanskog autora Toshiaka J. Hara), te neku knjigu o životu i navikama riba... Sada vam je vjerojatno jasno zašto je još uvijek toliko tajni i nepoznanica, to je višeslojan sadržaj kojeg pokriva nekoliko znanosti i do sada još nisu rađena velika, složena istraživanja u kojima bi bila objedinjena sva ova znanstvena područja.
Shot with EX-Z70 at 2007-07-03
U praksi je (ipak) sve jednostavnije
U praksi se, na sreću, sve može pojednostaviti, jer, kao što smo već više puta rekli, boila treba zadovoljiti dva osnovna kriterija: treba biti privlačna za šarane i treba zadovoljiti njihove hranjive vrijednosti. Kod boile za brzi, kratki ribolov, nutritivna vrijednost je manje važna od atraktora. Kod dugotrajne boile nutritivna vrijednost je na prvom mjestu ali važni su i atraktori. Problemi zapravo nastaju kada boila dođe u vodu, jer se tada počne mijenjati i fizički i kemijski. Koliko dugo miris u vodi efektivno djeluje ili, još bolje, u kojem periodu nakon ubacivanja je miris najefikasniji? Nakon koliko vremena više nema privlačnosti koju izaziva mirisa i da li je nakon toga boila još uvijek atraktivna šaranima? Ako dobro poznajete tajne boili, onda od jednog osnovnog mixa možete napraviti nekoliko vrsta boili. One će u osnovi biti iste, ali će biti za različite potrebe u ribolovu. Kombiniranjem miksa s različitim količinama atraktora i aditiva napraviti ćete jako ili blago atraktivne boile. One mogu biti fine ili grube strukture, mekane ili tvrde.
Da bi boila bila dobra i kvalitetna treba sadržati nekoliko grupa sastojaka.
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
* OSNOVNI HRANJIVI SASTOJCI
Riblja brašna, soja, mlijeko u prahu i mliječni proteini. To su sastojci koji daju hranjivu vrijednost boili, ali nisu izrazito privlačni (atraktivni).
* OSNOVNI HRANJIVI ATRAKTORI
Drobljena konoplja, Robin Red, betain, aminokiseline, Kelp, Molasses, pivski kvasac, Green Lipped Mussel Extract i razni drugi ekstrakti. Ovo su hranjivi dodaci koji bitno utječu na atraktivnost boile.
* TEKUĆI HRANJIVI DODACI
Maximino, Minamino, Multimino, Corn Steep Liquor, Liqued Liver, Liqued molasses, Liqued Kelp, Cod Liver Oil, Fish Oil, Sense Appeal. Oni bitno popravljaju hranjivu vrijednost boile, a istovremeno daju atraktivnost. Zato što su tekući lakše se oslobađaju iz boile pa ona brže "proradi".
* TEKUĆI ATRAKTORI
To su zapravo arome. One ne daju nikakvu hranjivu vrijednost, zadatak im je samo da privuku šarane i uvjere ih da je to hrana. Ako se s njima pretjera, mogu djelovati odbojno.
* PRAŠKASTI POJAČIVAĆI OKUSA
Djeluju izravno na receptore okusa i čine da boila bude prihvatljivog okusa.
* SASTOJCI ZA MASU
Pšenična i kukuruzna krupica, kukuruzno brašno, rižino brašno. Niti jedna hrana ne može biti 100% iskoristiva, pa tako ni boile. Mogli bi reći da su to sastojci koji popunjavaju prazan prostor u sastavu boile, smanjuju njenu cijenu i pomažu da se kuglice dobro rolaju.
* VITAMINI I MINERALI
Hranjivi dodatci koji imaju utjecaja i na atraktivnost boile. Ako nemate one proizvedene posebno za šaranski ribolov, dobro će poslužiti oni koji se prodaju za konje, pse ili golubove.
* KONZERVANSI
Mogu biti kemijski ili se koriste šećer i sol. Dodaju se u boile da se ne bi kvarile izvan zamrzivača.
Izbjegavajte stereotipe?
Imate li u boili zastupljene sve ove grupe sastojaka u propisanim količinama, ona jednostavno ne može biti loša, a broj kombinacija je izuzetno velik. Razmišljajte o boili, ne bojte se realizirati neke svoje ideje, nemojte samo tražiti gotove recepte. Ako ste već odlučili raditi "čarobne kuglice", tada nastojte biti drugačiji, izbjegavajte stereotipe. U izradi vlastitih mamaca najviše će doći do izražaja vaša kreativnost.
A ako nemate vremena ili volje za izradu boili, prije nego se odlučite kupiti određenu vrstu dobro proučite njen sastav. Ukoliko boila sadrži sve one osnovne elemente koje sam naveo u ovom tekstu, ne može biti loša. Kupite je! A onda je pred vama još teži i važniji posao: odabir prave pozicije za ribolov.
I nisam ovo već dugo spomenuo, a trebalo bi što češće: PUŠTAJTE ULOVLJENE ŠARANE!
IZRADA BOILA
1. Prvo pripremite sve sastojke koji su Vam potrebni za izradu boila (mix, jaja, mirisi, i ostali aditivi, što tekući , što u prahu), te jednu posudu u kojoj ćete zamijesiti mix, vilicu za razmutit jaja (možete ih razmutit i sa mikserom), roler ako ga imate (isto se i odnosi na špricu za radit crve) i neku staru plahtu ili ako imate mrežasti stalak na koji ćete odlagati boile.
2. Nakon što ste sve pripremili pristupite izradi. Prvo razbijete određen broj jaja u posudu u kojoj ćete zamijesiti boile. U ovom slučaju će to biti 10 komada krupnijih jaja.
3. Sada ta ista jaja razmutite vilicom ili mikserom.
4. Nakon što ste razmutili jaja, slijedi dodavanje mirisa i ostalih što tekućih, što praškastih aditiva. ( Napomena: Mirise i aditive možete staviti u razmućena jaja i tako ih umijesiti u boile ili ih možete staviti kasnije izvana. U ovom slučaju će se mirisi i aditivi dodavati kasnije tj. izvana kada boile budu gotove. Ako mirise i aditive stavljate u razmućena jaja tj. prije kuhanja pripazite koje aditive smijete kuhati, neki su termo labilni i gube se za vrijeme kuhanja i na kraju će ispast kao da ih niste stavili.)
Kad smo dodali sve što smo mislili (pridržavajte se uputa proizvođača, recimo za mirise piše, na x jaja ide toliko ml mirisa ili pak na x grama ide toliko ml) ponovno promiješajte jaja kako biste razmutili tekuće i praškaste dodatke i pristupite dodavanju tj. umjesivanju mixa. Recepti su brojni i vrlo različiti, ali svim tim mješavinama zajednički je veći ili manji sadržaj proteina.
Za izradu vašeg miksa morate posjedovati više proizvoda među kojima su najvažniji kazein (ne smije prelaziti 40% sastava), sojino brašno (30%) mliječni laktalbumin (10%), bjelančevina ili albumin (10%) pšenični gluten, kukuruzno brašno, kikirikijevo brašno, riblje brašno (40%)...
5. Kad dodate određenu količinu mixa (moj savjet je da to radite postepeno), a to je otprilike od 900 do 1100 grama mixa na 10 jaja (nije uvijet i ovisi o vrsti mixa) dobro izmijesite novonastalu smjesu
6. Nakon što ste dobro izmijesili smjesu jaja, aditiva i mixa dobit ćete kompaktnu masu koja ne smije biti ni premekana, ni pretvrda, ni preljepljiva
7. Sada od novonastale mase odvojite dio (da Vam stane u šaku) i još ga malo izmijesite
8. Zatim pristupate izradi crva. Potrebna je Vam je ravna ploha tj. stol na kojoj ćete formirati crva. (Napomena: Ako imate špricu za izradu crva napunite ju sa smjesom, odaberite nastavak za debljinu boila i na taj način napravite crve)
9. Kako znati da li je crv dobre debljine ako ga radite na ruke. Kad isformirate crva stavite ga u jedan kanal na roleru i on bi trebao biti mrvicu manji tj. lagano bi trebao pristajati u taj kanal.
10. Tako formiranog crva stavljate u roler (ako ga imate, a ako ne nasjecite ga nožem i dlanovima isformirajte kuglice). Moj savjet je da napravite više crva pa onda pristupite rolanju, ali pritom pripazite da se oni ne presuše jer ćete tada imati problema sa rolanjem istih.
11. U roler možete staviti i više crva odjednom, no ako ste početnik to Vam ne savjetujem. Nakon što ste crva izrolali dobit ćete boile. Ako su Vam izrolane boile jajaste tada Vam je crv bio predebeo, a ako Vam je crv samo sasječen od strane rolera i nisu formirane kuglice tada Vam je crv bio pretanak. No zapamtite da nije važno da boile budu savršeno okrugle (jedino ako hranite kobrom). I još jedan mali savjet. Roler možete lagano namazati sa uljem (suncokretovo, sojino ili neko drugo), kako bi Vam se boile lakše rolale.
12. Izrolane boile isipajte na plahtu ili na mrežasti stalak ako ga imate, te kada izrolate svu količinu mixa pristupit ćete kuhanju istih
13. Za kuhanje Vam je potreban jedan lonac (čim veći po promjeru, kako biste bili prije gotovi), plahta ili mrežasti stalak za sušenje i sito kojim ćete vaditi boile iz vode (ili ako imate ona sita za peći krumpir boile stavite u njih i kuhajte u tome). Boile stavljajte u kipuću vodu i neka ih ne bude previše, toliko da prekriju dno. Kada za vrijeme kuhanja isplivaju na površinu kohajte ih od 1 - 4 minute ovisno o vrsti i promjeru boila. Skuhane boile stavite na sušenje, na plahtu ili na mrežasti stalak, ako ih sušite na suncu pazite da Vam ne ispucaju.
Nakon što su se boile posušile i ako ste miris i ostale aditive stavili odmah u jaja, spremne su za upotrebu, a ako ih ubrzo nećete koristiti savjetujem Vam da ih smrznete. Ako pak miris i aditive niste stavljaji u jaja sada ih možete staviti izvana na boile. No ako ih nećete koristiti odmah mirise i aditive možete staviti nakon odmrzavanja i sušenja.
I na kraju da Vam poželim sreću i da u čim kraćem roku uhvatite ribu na boile koje ste samostalno napravili.
Zamrzavanje omogućuje konzerviranje boilia po nekoliko mjeseci. Uskladištite ih po 100 do 150 u hermetički zatvorenim vrećicama. Na vrećici označite datum izrade kao i ostale podatke, promjer, aroma... što će vam omogućiti da na prvi pogled saznate njihov sastav i uporabu.
HRANILIŠTA:
O temi hranilišta da se mnogo reći pa ćemo krenuti od početka.
U svom ubitačnom tempu od posla smo našli malo vremena za odmor i želimo ga provesti u ribolovu. Moramo znati odgovore na nekoliko pitanja, želimo li napraviti tu kampanju( koliko god ona trajala) kako treba?!
1.koliko vremena imamo na raspolaganju da ga poklonimo ribolovu?
2.što želimo loviti?
3.koliko ćemo vremenski biti (boraviti) na vodi?
4.kakve ćemo mamce ili mamac koristiti?
5.s koliko ćemo ljudi biti na ribolovu?
6.koliko ima potencijalnih ribolovaca na vodi?
7.kakvo li je vrijeme?
8.koje je godišnje doba?
9.iskustv drugih ili vlastito iskustvo s te vode..
Naravno, postoje još pun pitanja na koja moramo naći odgovore,želimo li baš tada biti uspješni. Kada saznamo odgovore, počinjemo planirati naš ili svoj boravak na vodi. Ukoliko nismo u mogučnosti biti na vodi nekoliko dana (duži period), tada pokušavamo napraviti onaj maksimum u jako kratkom vremenu. Radimo mala hranilišta i pokušavamo s istaknutim mamcima, na prije točno izmarkiranim pozicijama, uloviti koju ribu.
No ukoliko smo u mogučnosti ostati više dana, a uz to uhvatiti malo vremena za hranjenje prije početka lova, onda je to sasvim druga priča.
Shot with FinePix S5500 at 2007-07-04
Prvo moramo znati dal lovimo sami ili u paru,ili više nas. Ako smo sami, pokušavamo si odrediti jedan dio jezera, kojeg smo naravno prije izmarkirali, koji bismo morali što bolje pokriti s svojih 3 štapa. Gađaju se kanali, sprudovi, otoci, zaljevi, lopoči, pojasevi granja, dubine, pratimo što nam voda govori s izbacivanjem ribe, te sve ostale prirodne signale koja nam ukazuju da je tamo riba ili da bi mogla biti.
Nakon odabira pozicije, određujemo si na što ćemo loviti, s čim ćemo hraniti, te koliko ćemo hranilišta imati.
Svako hranilište bilo ono 1 šaka hrane ili 4mx4m, mora biti unaprijed proračunato,s obzirom na to što lovimo i koliko unutra ima šarana, jer ono što smo ubacili u vodu_više nemožemo izvaditi,dok još uvijek možemo nadodati malo hrane na hranilište ako bacimo malo pothrane.
Neznamo koliko ima šarana u jezeru i dali će prihvatiti baš vaš mamac, stoga je bolje po malo i u kontinuitetu hraniti pa procjeniti razvoj daljnjih situacija. Dobro je i raditi i velika hranilišta ako smo 100% sigurni da u jezeru pliva podosta šarana, te ako ostajemo više dana,sve zavisi..
Shot with DSC-S40 at 2007-07-04
S druge strane velika hranilišta,ništa od velikih riba!! Provjereno..
Debele i ˝iskusne˝ ribe su sigurno već bile na velikim i prostranim hranilištima te ili su već bile ulovljene ili su bile na uduci pa su se uspjele osloboditi. Tako da će biti oprezne i sumljive spram velikih hranilišta, no prema malim i efikasnim hranilištima na pravoj poziciji,neće! Ako voda nije baš jako pretrpana s ribičina i ribe su uščuvane, slobodno uletite s velikim u dugačkim hranilištima, jer postoji i druga strana teorije o velikim ribama_ velika riba-puno hrane!!
Trebamo voditi računa i o tome na što ćemo loviti.. Ako imamo peletu rastresitih mamaca (partikl), boile, kukuruz, pelete.. lako ćemo pronaći adekvatne pozicije gdje ćemo ih smijestiti.
Postoje mnoge taktoke kojima možemo uspjeti prevariti svakog šarana u jezeru, pa i onoga največega, jer je on još uvijek samo riba i nem amozak kao čovjek!
Hranjenje po godišnjim dobima:
U proljetmome dijelu godine negdje od početka 4.mjeseca do kraja 6.mjeseca moj je najdraži dio godina za lov šarana. Prihrana za ribolov šarana mi je na velikoj razini. Bolje bi vam mogao to objasniti tako što koristim dugaa hranjenja sjemenkama i koristim male mamce, boile od 10mm do 14mm.
Moje najdraže hranjenje bi se odvijalo na sljedeći način:
Prvo bi 5 dana u kontinuitetu hranio samo s sjemenkam, oko 2 kg partikla po štapu, kako bi napravio 2/3 pojasa hrane od 2mx2m.
Sljedeća 3 dana bi partikl smanjio na nekih pola kg po štapu i uveo boilu 10mm-14mm ( oko 300kom).
Sljedeća 2 dana bi bacio samo po koju raketu partikla i bacao bi samo boilu na hranilište oko 0.5kg 10mm , te bi uveo i veće boile od 18mm.
Riba nakon takvog dugotrajnoga hranjenja ima sigurnost u mamac, te će ga uzimati bez straha. Kao drugo, u prvih par noći i dana ćete imati nezaboravne ribolove...jako puno grizeva i lijepih riba.
Partikl odnosno sjemenke su moj apsolutno prvi izbor u proljetnome dijelu sezone!
Jer:- vode su posute liščem jš od jeseni, pa če bijela riba malo očistiti hranilište, mada je mulj moj najdreži tip dna..
- šarani će ostati duže na hranilištu, kružiti će i švrljati okolo hranilišta i tako privučii druge šarane
- večina voda je prenatrpana ribičima, koji koriste svakakve boile,mamce i kemije..te tada treba probati na nešto jednostavno i nešto ˝novo˝jer će šarani ostati zbunjeni i probati vaš mamac..
U proljetno vrijeme često puta znam zabaciti i na koricu kruha, crviće, glistu ili kokicu, što šaranima je jako primamljivo...
Ljetno doba agodine je nešto drugo. Sasvim drugačije baziram ribolov jer šarani i drugačije rade po dnevnim temparaturama iznad 30stupnjeva. Iskreno u ljetno doba i ne lovim prečesto, jer su šanse da ulovite kapitalca smanjena na minimum, pa tako i ja pokušavam svakojake tehnike i taktike..no kada temparatura vode počne padati početkom rujna i kada se riba počinje ubrzano hraniti, tada i ja pripremam specijalitetne kuglice i krećem u ozbiljnije ribolove u potrazi za svojim ljepotanom.
Jesenje kiše, vjetrovi i hlanoće nem,ogu me spriječiti da odradim kampanju do kraja. Želja i inat prema prirodi i vremenu često puta mi zna donesti lijepu ribu.
Nakon jeseni dolazi zima, koja vas fascinira kako priroda zna biti lijepa u tom godišnjem dobu. Padom temparature vode, mala riba se povlači a ostaju samo velike i krupne ribe, tako da je to ono pravo vrijeme kada se može uloviti nešto značajno.
Volim loviti u sva godišnja doba, jer tako pronalazim sebe i svoju sretnu dušu. Nekada kao usamljeni Robinson Crouse znam čekati i promatrati vodu satima. Više volim loviti sam nego u partnerstvu nekoga, jer ono što sam radim_imam najbole povjerenje u sebe. No isto tako imam par ljudi s kojim obožavam izači na vodu jer su isti ˝fanatici˝ ko i ja, zabavni, društveni..
Shot with DSC-S40 at 2007-07-04
->zimski šarani u 1.mjesecu...7kg i 10kg!
Shot with DSC-S40 at 2007-07-04
->zimski šaran u 1.mjesecu...10kg!
Shot with DSC-S40 at 2007-07-04
->zimski šaran u 1.mjesecu..14kg!
Svako jezero u određeno godišnje doba piše nove stranice svoje knjige, te je ribolov po mjesecima vrlo raznolik. Mnogo je vanjskih utjecaja koji uvjetuju dobrim, odnosno lošijim ribolovima. Predložio bi vam vođenje svoga “RIBIČKOG DNEVNIKA“ s kojim ćete već nakon nekog vremena steći bolji dojam o navikama šarana. Pratimo li tlak zraka (porast ili pad), mjesečeve mjene, vjetar, temparaturu zraka kao i temparaturu vode, mutnost vode, aktivnost ribe, pritisak na ribu od strane ribiča, znam da se nalazite zbunjeni od pitanja koja vas muče. U svoj dnevnik upišite baš ta zapažanja s vode, te probajte izvuči zaključke.
Godišnje doba
Šarani se love cijelu godinu, od trenutka kada se jezero odmrzne, sve dok se ponovo ne okuje ledom. Proljeće je godišnje doba kada se sve budi, tako i šarani. Odabrati ćemo pozicije koje skrivaju sprudove na bližim ili daljim dijelovima jezera. Zbog zagrijavanja pličih djelova jezera šarane čemo pronaći baš tamo. Mjesta gdje se zadržavaju šarani variraju od jezra do jezra, no ispitajmo terene blizu potopljenih drveća ili malenih otoka gdje riba osječa sigurnost. Od mamaca ćemo pripremiti lakoprobavljive mamce. Boile na bazi BIRD mixa ili lagana FISH baza odlično radi u tom periodu. Predložio bi korištenje pelete s kojima ne možemo pretjerati niti zasititi ribu, već stvoriti visoko atraktivno hraniliste. Svakog proljeća pun pogodak su sjemenke (pogotovo šečerac i konoplja). Sjemenke su dobre kao prihrana, ali i vrhunski mamac.
Ljeto, vručine preko 30ÚC i nedostatak kisika teško pada ribama u vodi. Metabolizam šarana (amura) već je odavno stabilan, te se hrani raznolikom hranom. Odlični ribolovi su pred vama ako na pravoj poziciji imate dovoljno mamaca za sve šarane koji su vas napali. Pozornost ćemo obratiti na dublje dijelove jezera, jer će riba potražiti hladnije rupe za predah. Od mamaca koristimo lagane mamce koje riba može lako probaviti. U ljetnim mjesecima riba je vrlo borbena što nam pruža odličan užitak prilikom drila. Iako je doba godišnjih odmora, većina ljudi odlazi s obiteljima na more, tako da je ljetni period velika prednost po pitanju pritiska ribolovaca na vodu.
Jesen, moje najdraže godišnje doba pravi je period za ribolovne avanture. Priroda se tada nalazi obučenja u svoju najljepšu haljinu, tisuče boja nas okružuje. U promjenjivim jesenjim mjesecima metabolizam šarana je pri vrhuncu, tako da se šarani pojačano hrane polako skupljajući zalihe za dugu zimu. Riba je u zadivljujučoj kondiciji, te svaki dril pruža maksimalno zadovoljstvo.
U kasnu jesen kada hladni vjetrovi zapušu pratimo smjer vjetra. Vjetar nam pokazuje u kojem smjeru potražiti šarane. Izbjegavajte uvale u kojima se nakuplja “prirodno“ smeče (lišče), jer na tim dijelovima dolazi do nakupina lišća na dnu. Lišće se nakon nekog vremena počne razgrađivati, te za sami proces rapadanja koristi kisik, a oslobađa ugljikov dioksid. U uvalama kvaliteta vode postaje lošija te ju šarani često puta izbjegavaju zbog nakupina lišća na dnu.
Zimski period šaranskoga ribolova rezerviran je za najupornije šaranolovce. Iskreno, volim hladne dane provoditii na vodi, jer se mogu nadati večem ulovu čiji metabolizam još nije usporen. Pošto pritisak na vodi (od strane ribolovaca) nije velik, hrane je malo, često se kaže da je hladan period pravo vrijeme za največe ulove. Zimi lovimo sve dok nas led na jezeru ne potjera s vode, tako da se orjentiramo na dublje dijelove jezera u kojima je ipak koji stupanj voda toplija.
Kako započeti s prihranom?
Prije početka ribolova prikupite informacije o jezeru. Raspitajte se o jezeru, njegovim tajnama te skorijim ulovima. S prikupljenim informacijama bit čete pametniji što treba učiniti, te koliko vam se isplati dugo boraviti na vodi. Zatim slijedi odabir pozicije, birate od slobodnih pozicija najbolje što možete, odnosno poziciju za koju smatrate da vam može nešto pokloniti_ribu!
Kada ste odredili poziciju, te koliko dugo planirate boraviti na vodi, primite se marker štapa, te detaljno istražite dno jezera. Sve podatke bilježite na papir kako bi se lakše snašli, jer često puta nakon višesatnog markiranja se pomješaju sve dubine i kosine, te se markiranje debelo oduži. U toku markiranja promatrajte vodu, jer lako možete uoćiti raznolika pokazivanja ribe. Kod odluke koliko ćete hranilišta raditi, a na koliko loviti uvijek se može mnogo toga reći. U ovom slučaju, opisati ću kako bi ja to napravio.
Recimo da sam 5 dana odlučio provesti na vodi. To je dug vremenski period u kojem se mogu ostvariti sva moja očekivanja koja sam planirao. Zavisno od veličine jezera, volim loviti na više hranilišta jer tako pokrivam veći teritorij s svojim mamcima. Smatram da nekoliko manjih grupica hrane, će riba bolje i neopreznije prihvatiti nego jedno veliko. Naše top vode su zasičene s hranjenjem, tako da prihranjivanjem nekoliko malih lokacija u mojem zamišljenom sektoru je pravi način da ribi skrenem pažnju i ulovim ju. Ukoliko moja zamišljena strategija nefunkcionira prvi dan, dajem joj vremena kako bi proradila. U riblovu uvijek morate inprovirirati, te se prilagođavati situacijama na vodi. Tako i ja, ako neko vrijeme nemam poteza na toj mini lokacji, promjeniti ću mjesto, te probati uloviti šarana malo bliže ili dalje. Kod takvih promjena lokacija, pomaže nam naš dnevnik u koji smo ucrtali dubine, kosine, kanale, pronađene marker štapom. Kod ribolova na duže staze (više od 2 dana) prihranjujem pomalo, ali dosta često. Neželim se “zatrpavati“ s hranom, koju kasnije ne mogu izvaditi van. Ukoliko hranilište ne proradi, još uvijek mi ostaje mogućnost dohranjivanja.
Na našim manjim vodama često puta ribolovci s “prisvajanjem mjesta“ ostvaruju pravo da love na jednoj poziciji tijekom cijele godine. Uz takva mjesta vežu ih uspomene na prijašnje ribolove, te razna događanja pa nemaju želju da upoznaju druge vode i druga mjesta. Na takvim pozicijama ribiči hrane svaki dan s sličnom prihranom, pokušavajući ribu primamiti do zamišljnog hranilišta. Logično je gdje se stalno hrani da ima i ribe, no u određenim situacijama riba jednostavno stane. Zašto? Vjerujem da riba prima signal „TO JE HRANA“, ali zbog konstantnog hranjanja istom hranom, na istoj poziciji, riba počinje odbijati istu. Promjenom vrste ili tipa mamca mogu se napraviti vidljive promjene po pitanju ulova. Isto tako, nemora značit, da dobra proljetna pozicija funkcionira u ljetnim mjesecima. Često puta s malim pomakom hranilišta (u kanal, na rub spruda, ispod granja, pored pojasa trave..) možemo “naše“ šarane potaknuti na ponovno hranjenje.
Kod šaranaša koji nisu opsjednuti “svojim“ mjestom, velika je prednost, što imaju priliku loviti na raznim terenima i pozicijama. Tako u potrazi za šaranima stječu mnogo novih iskustava. Njihovi ribolovni izleti se kreću od 1 do 15dana. Izbor mjesta ribolova u detalje je isplaniran, te ukoliko dođe do pogreške po pitanju odabira pozicije, spremni su na slidbu do nove pozicije. Takvi šaranaši su lovci na šarane, koji jako puno svoga vremena provode u raznim istraživanjima.
Osobno sam pristaša mobilnog šaranolova, jer nevidim dovoljno dobar razlog da cijelu godinu provedem na jednom mjestu. Volim obilaziti razne pozicije, istraživati i potvrđivati mnoge teze po pitanju lova šarana. Moja ribolovna gledišta su jednostavna. Volim biti na vodi, te popunjavati tu složenu harmoniju. Svaki dolazak na vodu smatram svojim ponovnim rođenjem, pa vjerojatno zato mnogi govore kako pristupam k ribolovu s toliko ljubavi...
Zvučna hranjenja- postoje li plahe ribe?
Na atraktivnim šaranskim vodama (Zajarki, Juš, Pjeskara...) nerjetko se događa da šarani grizu dok raketiramo. Sam zvuk pljuskanja po površini privlači pažnju ribe. Vjerojatno su ribe stekle takvu naviku pošto se na tim vodama stalno hrani raketama. Zanimljivo je, kad bacite nekoliko raketa na hranilište, pri sljedečem “buč“ rakete, vam se otvara špula na roli.
Količine hranjenja
Među čestim raspravama učestalo je pitanje koliko puno hraniti? Smatram da svoje hranjenje moramo prilagoditi vodi na kojoj lovimo. Kako se svako jezero razlikuje od drugoga, tako niti navike šarana za hranom nisu iste. Obratite pozornost na količinu šarana u jezeru. Mnogi razmišljaju na sljedeći način - u jezeru ima jako puno ribe, pa ajmo natrpati...greška! Skupite opće informacije i saznajte dali riba uopće radi na jezeru. Uzmite u obzir godišnje doba, te koliki je pritisak ribiča na vodi. Ako uzmemo jedno jezero (npr. Zajarki), znam da s količinom hrane ne možemo pretjerati na pravoj poziciju, dok na jezerima Savica nije takav slučaj, jer ima strašno puno prirodne hrane. Procjenite koliko ćete i čega baciti, a da pritom privučete šarane i ne zatrpate ih. Bolje je hraniti po malo, pa opet dohraniti , nego u početku natrpati pa pretjerati. Uzmite još u obzir da našim vodama gospodare patuljani i mnogo bijele ribe, te osigurajte dovoljno količine hrane, jer bolje da ima, nego da ponestane.
Post je objavljen 07.01.2007. u 14:05 sati.