nisam praznovjerna no zbog nekih čudnih razloga (razlozi uvijek postoje, ne?) dešavaju mi se neobične stvari u životu. pa unatoč tome što ilicom šetam rijetko (tek kad moram), pad steinway klavira kojeg je spomenuo mračni na glavu nije neisključiv.
budući da nam je mračni dao mogućnost odabira a o pet web aplikacija koje su mi promijenile život je već sve rečeno (dodala bih tu samo windows mobile, skype, gtalk i voipstunt), probat ću s onom drugom petorkom - pet stvari koje o meni možda niste znali. pa krenimo redom.
mi, djeca...
nikad u životu ne probah 'travu' a kamo li nešto više. nalazila sam se po čudnim mjestima, u čudnim društvima.. no slika nedostojanstvenog, čovjeku nedostojnog umiranja po wc-ima bješe uvijek jača od eventulane znatiželje ili pak nagovaranja. dakle, strah u kosti već za rane mladosti utjerala mi je knjiga - "mi djeca s kolodvora zoo".
moram tome pridodati da se još nikad ne napih. no obećah da budem. kad vatreni osvoje svjetsko prvenstvo.
muke po knjigama..
kad sam kod knjiga... odrasla sam na selu i sve tamo do osmog razreda osnovne moja literatura bješe limitirana izborom s polica školske knjižnice. naime, baka i deda mi baš i nisu bili neki učeni ljudi. daleko od toga da me ne bi u istu odveli ali.. jednostavno nisam ni znala gdje se ona nalazi u velikom gradu. najgore mi bilo preko ljetnh praznika; osim susjedovih i mojih stripova s kioska, svježeg štiva ni za lijek. srećom, u moje doba, školske knjige su se nabavljale već u srpnju. do početka školske godine ne samo da sam sve pročitala, već često i porješavala sve zbirke i radne bilježnice. otud moja ljubav prema matematici; zabava je trajala duže.
bijeg..
da ne ispadne kako se o dobroj curici radilo, moram spomenuti i svoj prvi (i zadnji :D) bijeg tamo negdje u sedamnaestoj. mada je bio najavljen (znate ono - ako me ne pustiste na feštu, otići ću ja sama), moji ukućani potražili su pomoć kod lokalnih snaga drugova u plavom. vjerovali ili ne, bilo je zabavno.
obrana tada: nisam kriva, nisu me htjeli slusati.
obrana danas: ne osjećam se krivom no slobodno mi uši u fjok vežite .
šumu čini drveće...
tamo negdje '88 dođoh na čudnu ideju; raskopah svoj prvi commodore 64. budući da nije bilo googlea, nisam ga sama znala složiti natrag. o bijesu ukućana ne bih. danima sam slusala kako mi je to zadnje. na samom početku istog desetljeća ('79 ili '80) na jako sličan način prošao je i moj prvi sony walkman. sličan jer se njega više nije moglo vratiti u prvobitno stanje.
ah te zvijezde...
jedna od stvari koju pamtim je svakako i prvi otvoreni izljev ljubavi od strane jednog muškarca – danas ponosnog tate mog sina. kad mi je prvi put rekao da me voli, odgovorih mrtvo 'ladno – ma voli ti svoju mamu a ne mene.
bješe to noć na krku. a ja ne volim da mi se priča dok promatram zvijezde.
eto. moj meme na istu temu ide...hmm, puno ljudi već pogodio meme pa... no ovako -
neutrinu (a sorry, znam da si vec imao. no pet stvari.. vjerujem da ću uživati uz kavu :P))), zecu, philo, liby i.. dragom grintalu.
Post je objavljen 07.01.2007. u 18:08 sati.