Idemo prvo na jednu misao pa ćemo o Jovanci. Dakle, iz naslova potičem borbu za žene. Zašto mi slavimo Isusa na ovaj dan, a zanemarujemo njegovu majku koja je važnija u ovom trenutku od njega jer je ona njega porodila, a ne on nju. I ona ga odhranila, i naučila da bude tako dobar i čestit ceo svoj život. A tata ga naučio da "opravlja" stolove i seče drva i od njih spravlja svakojake drvene stvarčice. Ali ne! Židovi su jako šovinistički narod i ne daju da se slave žene. I ne samo Židovi. I svi ostali ljudi raznih nacionalnosti koji su odbijali kičme za svoje žene dok su one kuvale i prale. I tako smo mi nasledili tu tradiciju i danas slavimo Isusa Božića Hrista, a ne Mariju.
Ok, nazad na post. Nema Balkana bez svetkovanja. Nema svetkovanja bez Jovanke. Nema Jovanke bez slavlja i tako sve u krug.
Ujutro ljubakanje priprema za jelo. 2 sata posle ujutro, nervoza jer se glad oseti. 2 sata posle ta 2 sata, što će reći 4 sata posle ujutro očigledna nervoza i negodovanje zbog neimanja ništa u stomaku. 11:30 - opšti haos u kući i kolektivno kukanje zbog neimanja jela. 12! Ujak donosi pečeno prase, ujan i seka tortu, a brat rakiju!
Goddamn!! Stol postavljen! Oče naš, bla bla, amin! Vrti pogaču! Nađem pare! Tooooo! Posle 100 godina napokon i ja da izvučem nešto. Mani sad pogaču. Jovanka svu snage preusmerila na posluživanje jela, a mi kolektivnu havariju otpočeli. Supa, sarma, i na kraju pečenje. Yummy! 'Bote kamen! Puče prase dok si rekao keks. Svi dahću, znoj lije na sve strane. Mi od brzine i žderanja, Jovanka od posluživanja.
Uh, ajmo sad mali predah.
P.S. Svim ljudima pravoslavne veroispovesti Hristos se rodi!
Nastavak sledi...
Post je objavljen 07.01.2007. u 13:30 sati.