Otvaram jutros svoj mail za Gmail-u. Onaj koji koristi RiLady. Pronalazim mnoštvo poruka. 154 spam poruke koje odmah brišem i 15-tak poruka dragih ljudi s bloga. Prva misao – moj blog je još uvijek zapostavljen. Zadnji post 20.10. Bože, čini mi se da je prošlo puno godina, a ne samo 2 i pol mjeseca od zadnjeg posta.
Mislim na drage ljude svaki dan. Mislim i na blog svaki dan. Ali ne prilazim mu. Posao me je jako opteretio. Dragi je bio tu punih mjesec dana. Imala sam čak i 4 dana godišnjeg odmora. Hm, u Novu godinu sam ušla ljenčareći... kakva li će biti cijela?? Po mojim planovima ipak vrlo radna!
No, mailovi.... podsjetili su me na to koliko je dragih ljudi ovdje ostalo... koliko mi nedostaju... koliko puno mi znače pozdravi i lijepe želje i riječi „nedostaješ mi“.
Rezultat je tu. Post je tu :). Prvi ove godine, ali ovaj put neće biti zadnji...
Eh, da mi je 5 života.
Jedan bi bio radni. Radila bih od jutra do sutra i bila vrlo uspješna.
Drugi bi bio za prijatelje. Stalno bih bila s nekim, kod nekoga, smijala se i dobro zabavljala.
Treća sreća ide mom dragom. Da ga mazim i pazim od kada otvori oči pa i dok spava.
Četvrti bih posvetila samo sebi. Bavila bih se sportom, putovala bih po cijelome svijetu, imala blog ;) i brinula o sebi psihički i fizički.
Peti život bih rezervirala za sve ostalo: dobra djela, nepoznate ljude, pomoć onome kome treba...
Eh, da mi je 5 života. I da svaki dan u tim životima ima 48 sati. No i tada bih vjerojatno napisala isti post. Da mi je još 5 života......
Dragi moji, sve najbolje vam želim. Uživajte u životu, veselite mu se svaki dan, budite nasmijani i sretni, zaboravite sve ružno i mislite samo na lijepo...
Post je objavljen 07.01.2007. u 09:58 sati.