Jutros se nije probudio Željko Malević. Okorjeli SDP-ovac.Ne prestajem misliti o tome od kako su me nazvali danas poslije podne.Nije ni lako ni jednostavno povjerovati da Željka zaista nema. Zaboga, nije vrijeme!Ostaju supruga i dvoje malodobne djece!Ostaje slavonski SDP kojega je tako strasno podizao i gradio kroz sve ove godine! Nakon Snježane, odlazi još jedan premladi iz grupe nas tridesetak što smo davne 92. po povratku iz rata počeli sanjati solidarniju, pravedniju i sretniju Hrvatsku. Svi mladi, svi nepoznati, a tako gorljivo zauzeti za projekt stvaranja socijaldemokracije u tek propupaloj državi. Dok oko nas još stoje UNPROFOR-ske straže i traže „puska-pistol“, dok do njegova Đakova obilazimo pola Hrvatske, dok pod granatama osnivamo ogranke po Slavoniji, dok u nekoj zaboravljenoj slavonskoj krčmi uz krvavice i kiseli kupus razvijamo snove, dok ogorčeno komentiramo one što počinju stjecati imetke na muci, dok obilazimo prognanička naselja, dogovaramo humanitarnu pomoć. Ili kad 94. zajedno odlazimo po prvi puta pozdraviti u ime SDP-a kongres mađarskih kolega u Budimpeštu. A sjećam se stalno tih jeseni i zima i vatrogasnih domova i magle i pustih njiva. A kakav je entuzijazam nosio tog čovjeka i kako je neograničeno vjerovao da će bolji pobijediti! A znali smo da ponekad i nije tako.Snovi su valjani i dalje dragi druže! Pozdravljam te!
Post je objavljen 07.01.2007. u 00:46 sati.