Mirni protesti i pjevanje krscanskih gospela nisu mogli zadovoljiti tako veliki ego. Elijah Muhammed, Malcolm X i ostali prvaci jos ne previse razvijene sekte, tvrdili su da je Bog crn, koji je stvorio prve ljude na zemlji, koji su, opet, bili crni. Tek koju hiljadu godina kasnije, doktor Yacub, po odlasku iz mitske zemlje na Bliskom istoku na jedno grcko ostrvo (prica uveliko podsjeca na Noinu barku), uspio je stvoriti i bijelog covjeka - "plavookog djavola" koji je kriv za svo zlo i nepravdu mnogo godina kasnije. Ova fantasticna prica, ovdje prikazana samo u osnovnim crtama, gdje se opisuju i svemirski brodovi sa cudnim posadama, primamila je Claya, koji pocinje da cita njihove novine i sve zivlje se interesuje za ucenje Elijaha Muhammeda tokom narednih godina, iako jos uvijek ne odlazi u dzamije Crnih muslimana.
Koliko god da je ovo ucenje bilo u suprotnosti sa krscanskim osnovama na kojima je odgojen, ono je isto tako temeljno razlicito od poimanja islama u drugim dijelovima svijeta, te je, mozda, upravo jedinstvenost i militantnost govornika i ideje o posebnosti crnih ljudi privukla kasnijeg olimpijskog sampiona. Slijedeci ova ucenja, Clay ce iskazivati vrlo ostre sudove o bijelim ljudima, cesto podupiruci svojom elokventnoscu i najproblematicnije stavove poput onog "da bijeli covjek ne moze biti prijatelj crnom" iako je imao pregrst prijatelja bijelaca. Ovu tezu objasnjavao je ljutito Michaelu Parkinsonu, ponajvecem majstoru intervjua sedamdesetih (uz Dicka Cavetta), iako su se njih dvojica toliko sprijateljili da ga je Clay, tada vec odavno Ali, vodio sa sobom na snimanja intervjua po Americi koje su vodili drugi majstori. Retorika i praksa nisu se slagali, ali postoji li ijedna vjera koja to uspijeva pomiriti?
Do zlatne olimpijske medalje Clay je morao jos jednu prepreku svladati. Poput mnogih velikih ljudi, on se takodjer bojao aviona i morali su mu detaljno objasniti da ne moze vozom putovati iz New Yorka u Rim. Osvojivsi titulu, Cassius svugdje ponosito hoda sa medaljom oko vrata. Wilma Rudolph tvrdi da je "spavao s njom (medaljom), isao u kafeteriju s njom. Nikada je nije skidao (o medalji se i dalje radi). Niko nije iskazao toliko ponosa kao on." Sam sampion kasnije je opisao problem sna: "Prvi put u zivotu spavao sam na ledjima. Morao sam, jer ta medalja bi mi se urezala u grudi." Rimsko zlato bilo je i kasnije predmet diskusija o Clayu. Po povratku u rodni Louisville, odbili su ga posluziti u jednoj kafeteriji iako je imao medalju na grudima i postao opstepoznat. Stvorena je legenda da je Clay otisao do rijeke, te u bijesu strgnuo medalju i bacio je.
Ova prica nasla je posebno mjesto u biografiji koju su objavili Crni muslimani iako je sam Clay iskreno rekao da zapravo "ne zna gdje mu je medalja". Potom Clay ulazi u profesionalne vode boksa kojim vladaju talijanska i jevrejska mafija. On ce, zapravo, postati prvi sampion bez veza sa bilo kojim od ovih klanova. Angelo Dundee, ubrzo po otpocinjanju profesionalne karijere, dolazi na mjesto glavnog trenera mladog pretendenta na najvisi naslov. Medjutim, ni Dundee, kao ni njegovi prethodnici, nije uspio natjerati Claya da promijeni gard i nacin boksa. Svi strucnjaci bili su vrlo kriticni prema niskom gardu, vjecitim direktima u glavu protivnika i ignorisanju protivnikova tijela, "leptirovom plesu" u ringu zbog kojeg je bio neuhvatljiv za vecinu protivnika, a strucnjacima se cinio kao cirkusant.
Konzervativni apostoli boksa bili su jos vise uvrijedjeni Clayo-vom retorikom koja je privlacila publiku ali i povecavala broj neprijatelja. Trebat ce koja godina proci da svi priznaju umijece i osnove za javnu arogantnost Cassiusa Claya. Bivsi pratilac Sugar Raya, osebujan lik kojeg su zvali Bundini, bio je privucen Clayovim najavama u kojoj ce rundi zavrsiti mec. Bundini, krscanin i borac za ljudska prava, zvao je Boga "Kratki" (Shorty), te je pitao Claya da nije Kratki u njegovom uglu ringa, jer jedino to moze objasniti njegova predvidjanja sedmicama prije meca u kojoj rundi ce okoncati otpor protivnika. I tada dolazi do objasnjenja umjesnosti: "Svaki put kada udjem u ring, ja sam smrtno preplasen. Preplasen sam jer nakon svog pokazivanja i predvidjanja, svi ti ljudi zele da budem pometen. Znam da sam u problemima. Ako izgubim, oni ce biti spremni da me protjeraju iz zemlje. Ja sam tamo sam i znam da moram pobijediti. Ovo je cinjenica koju samo ti i ja znamo." Tek tri decenije kasnije, ovaj razgovor je objavljen u odlicnoj, mada ne potpunoj, biografiji Davida Remnicka Kralj Svijeta.
Post je objavljen 06.01.2007. u 22:53 sati.