Aktuelni svjetski sampion, Sonny Liston, bio je antiteza Claya. Odrastao na dnu drustvene ljestvice, i to crnacke, nikada nije uspio da se istinski odvoji od svojih korijena. Ni titula, do koje je dosao nakon brojnih bliskih susreta s policijom, veza s mafijom te perioda u zatvoru, nije mu pomogla. Clay je i njega, poput mnogih drugih, uspio iznervirati i Liston je, prilikom susreta u kasinu Las Vegasa, iznenada prisao blize Clayu i snazno ga osamario. Clayove oci pokazale su strah, mozda prvi put u zivotu, i cinilo se da je Liston dobio prvu psiholosku rundu nekog buduceg meca. Prilikom naredne odbrane titule protiv starog sampiona Pattersona, Clay je, kao mladi pretendent, usao u ring, pozdravio Pattersona s postovanjem, iako mu se i on zamjerio jos u Rimu kada se mlako rukovao sa olimpijskim pobjednikom, te, prisavsi Listonovom uglu, caplinovski poceo da se trese kao neko u velikom strahu. Dvorana se smijala, Patterson se razveselio u sopstvenom strahu od jos jednog poraza od Listona, dok je sampion zanijemio. Runda broj dva je bila definitivno Clayova bas kao i treca odmah po svrsetku meca kada je ponovno Clay usao u ring, opisao borbu sramotnom i najavio da ce Listona oboriti u osmoj rundi jednoga dana kada ovaj konacno pristane na mec. No, tu nije bio kraj.
Koji mjesec prije velikog meca zakazanog za 25. februar 1964., Clay je, sa svojim najblizim pratiocima, autobusom usred noci dosao pred Listonovu kucu, prethodno obavijestivsi vecinu reportera da se i oni tamo nadju. Probudivsi sampiona, Clay je galamio: "Izadji napolje. Pomest cu te ovog momenta. Izadji da zastitis svoj dom. Ako ne izadjes, ja cu provaliti kroz vrata." Liston nije smio nista rizikovati zbog sopstvenog policijskog dosjea, zatvorske proslosti i loseg publiciteta koji ga je pratio tokom cijele karijere. Medjutim, cak i da je htio, policija je vec bila na mjestu dogadjaja, sto je Clay i bio predvidio. Jos jedan korak na putu do sna je ostvaren.
Prilikom vaganja pred borbu, svi prisutni su po prvi put vidjeli scenu koju ce kasnije mnogi oponasati. Do pojave Claya, to je bila ponosita procedura. Na Clayovoj jakni bilo je ispisano "lov na medvjede" podsjecajuci na njegov opis Listona, dok je on prijetio i pozivao na pocetak borbe odmah. Kasnije su neki reporteri bliski Clayu, nije ih bilo previse, priznali da im je dosapnuo da ga pridrzavaju kao da ga sprecavaju da pridje blize Listonu. Svi su ove geste ocijenili skandaloznim, Clay je malo kome bio simpatican, svega pola karata za mec je prodano, dok je 93 posto reportera predvidjelo Listonovu pobjedu. Stavise, nokaut je ocekivan vrlo rano. Potom je dosla borba i sok. Liston nije zelio da nastavi borbu poslije seste runde. Totalno je bio porazen dok je Clay uzvikivao: "Ja sam kralj. Kralj Svijeta!" Vec narednog dana Clay je po prvi puta otvoreno priznao da je sljedbenik Nacije Islam, sto je izazvalo burne reakcije.
Sportski reporteri malo su znali o ovome pokretu bas kao i javnost. Jedino jasno je bilo da se Crni muslimani zalazu za segregaciju, da su okorjeli nacionalisti te nisu vicni trpjeti nepravdu. Sve ove atribute prisili su i Clayu zbog njegovog prijateljstva s Malcolmom X-om. Bijelci su gotovo nepodijeljeno iskazali gnusanje osim onih najradikalnijih rasista iz KKK koji takodjer sanjaju o podijeljenom svijetu izmedju bijelih i crnih. Medjutim, cak i crna publika nije na ovu obznanu gledala sa simpatijama jer je pokret za ljudska prava vodjen Martinom Lutherom Kingom bio znatno popularniji. Umijesala se i boksacka organizacija koja je objavila oduzimanje titule Clayu, do cega, na kraju, ipak nije doslo jer su neke americke drzave odmah najavile ignorisanje takve odluke. Ali Clay je time ostao nemila licnost. Prije osvajanja titule mrzili su ga zbog hvalisavosti i neobicnog nastupa, pogotovo zbog mladosti kojoj takvo sta nije prilicilo po tadasnjim shvatanjima. Nakon borbe u kojoj je iskazao vrhunsko umijece, nastavljena je mrznja zbog religijskih i rasnih ubjedjenja.
Narednih sedmica Cassius kao prezime koristi X umjesto Clay, dok mu konacno Elijah Muhammed nije dao pocasno ime Muhammed Ali. Bilo je to 6. marta 1964. Ubrzo mu, pored imena, Glasnik Allahov, sto je Elijahova pozicija bila u pokretu, nalazi i zenu, ali ne za brak. Medjutim, Ali se zaljubljuje te se zeni sa Sonji Clay, koja se odlucila za to prezime iako ga se njen suprug netom odrekao. Alijev otac je mnogo ljutitije reagovao na promjenu imena. Porodicni kontakti su zamrznuti, a Clay ne odsjeda vise u roditeljskom domu, vec u hotelu, djelimicno i zbog narastajuceg uticaja Elijaha Muhammeda, covjeka za kojeg bi se tesko moglo reci da je bio tolerantan. Iz istih razloga ni prvi Alijev brak nije duze trajao. Vjerski drugovi su mu jasno stavili do znanja da mora izabrati izmedju zene, koja nimalo se ne uklapa u stroge muslimanske obicaje, i vjere ciji je Ali postao najpoznatiji simbol.
Post je objavljen 06.01.2007. u 22:51 sati.