Povezli su me automobilom. Muž sa ženom i malim sinčićem. Žurilo im se. Muž je vozio dosta brzo. Cijela je cesta bila zavojita. Na svakom zavoju znak ograničenja: “ 50 “. vozač se nije obazirao; nogom stalno na gasu:
osamdeset......devedeset........sto...........stotrideset......
„ Smanjite!“ upozoravao sam ga.
„ Zar se bojite?“
„ Vidite koliki su zavoji!“
„ Žuri mi se. Svaka minuta je dragocjena“, nasmije se vozač nimalo ne mareći.
Ušutio sam. Žmirio sam očekujući najgore.
Najgore je prošlo. Sad smo se vozili ravnom cestom. Pribravši se, upitah vozača:
„ Koliko vam je godina?“
„ Meni? Trideset “, odgovorio je.
„ Još je cijeli život pred vama! Najmanje dvadeset milijuna minuta!“
„ Znam. Računam s njima!“
„ A koliko je vašoj ženi godina?“
„ Dvadeset i pet.“
„ Tako mlada. Pred njom je možda još trideset milijuna minuta! A dijete?“
„ Navršilo je četvrtu.“
„ Četiri godine! Pred njim je više od trideset i pet milijuna minuta!“
„ Dobro. O čemu vi to?“
„ Čovjeće, kako da vas razumijem?! Zar bi ikoji pametan čovjek zbog nekoliko minuta stavio na kocku osamdeset milijuna minuta?!“
( J. H. Rosler )
Post je objavljen 06.01.2007. u 19:06 sati.