
Jos jedna godina je prosla
Otkako tvoje srce ne kuca
Otkako tvoja kosa ne leprsa na vjetru
A tvoje purpurne usne ne dodiruju moje
Jos jednom sam si obecala
Da te necu uznemiravati
I da cu napokon pustiti tvoju dusu da ode
I ostavi me samu
Ali tesko je pustiti ono sto te odrzava na zivotu
Tesko je napustiti svoju srecu
A jos teze svoju bol
Vec stoljeca su prosla
I znam da te boli zatocenistvo
U odajama patnje
U mojoj dusi
Zao mi je sto krvaris
Zalim sto te moje misli razdiru
I krv ti je zaprljala lice
Ali tvoj topao eliksir
Odrzava moju avet
I nikad
Bas nikad
Nisam bila tuznija
Nego sada…

Ljubavi
Moja zatocena ljubavi
Moja ljubavi koja si zbog tog
Plemenitog osjecaja izgubila zivot
Grijat ces me svojom krvlju
Darivati mi zivot
A tvoje istrulo meso koje vec stoljecima
Krasi bjelokost tvojeg kostura
Pocivat ce na nasem lezaju
U vjecnosti
Necu nikada prestati plakati nad tvojim bicem
U kojemu vec odavno nema zivota
I necu nikada pustiti tvoj duh da napusti
Svetiste nekadasnje ljubavi
Nemoj se plasiti
Duso moga ljubavnika
Potrebna si mi
Vjecno cu te ispijati
Znam da ce me godine koje slijede
Natjerati da iznova obecam ono sto nikada
Necu moci ispuniti
I sve dok pakao ne dode po mene
Bit cemo zajedno

Post je objavljen 06.01.2007. u 16:19 sati.