Neki dan sam s police dohvatio Bonton Zvonimira Baloga. Pročitao sam tu knjigu puno puta. Dobio sam je za 10 ili 11 rođendan. Dobra knjiga. Poučna. Na zabavan način.
Zvonac nas tako potiče da se probudimo što ranije kako bi mogli uživati u danu, ali i kako bi preduhitrili budilicu. Jer ljepše je kad se sami budimo, nego kad nas netko drugi okrutno izvuče iz slatkih snova. Priča nam Zvonko još i o nakitu, šminkanju pa kaže da su sve curice lijepe i bez ukrasa i maskare. Napomenuo je i da je bolje da curice nose što kraće suknjice: "Djevojčicama bih ipak, preporučio mini, treba najmanje tkanine. A može i za pedalj kraće – ako se baš radi o vrlo malim djevojčicama." (Perverznjak stari. Ali ne mogu reći da se baš ne slažem s njim! hihihi)
Dotaknuo se i teme rezanja noktiju te ustvrdio isto što i neki od mojih Najdražih najvjernijih komentatora – ljudima su koristili dugački nokti da bi mogli rasparati životinju. Pri tom krvavom činu pod nokte se naravski zavuklo par kapi krvi. Svidjelo se to ženama, koje više nisu sudjelovale u lovu, pa su si počele farbati nokte u crveno. I otud vam lak za nokte!
Nažalost nije napomenuo koji je to čovjek prvi počeo rezati nokte i kada.
Na razmišljanje me najviše potaknula pričica 'Pas u kući'. Zaključio je Balog, slično kao i Seinfeld, da psi imaju ljude, a ne ljudi pse. Ljudi su ti koji serviraju psima doručak, ručak, večeru, hodaju za njima, kupe njihove drekece, škakljaju ih....
Kao klinac smo sestra i ja stalno žicali starce da nam kupe psa (bokseri su nam se sviđali, danas bi se prije odlučio za one male čupave). Psa nikad nismo dobili. "Kenjaju po vrtu, treba se za njih brinuti, di ćemo s njima kad idemo na more..."
Imali smo kornjače. Jedna je uginula, druga pobjegla kroz balkon dok je sestra mijenjala vodu (još uvijek ne znamo jel preživjela, 2,5m visine, možda je pala na travu).
Imali smo i papagaja. Naslijedili smo ga od bake i dede. Zvao se Riki (IV. Ili V.; ne pitajte kako su prijašnje dinastije završile). Jedina životinja za koju sam se emocionalno vezao. Bio je pametan; leti po kuhinji, sleti na glavu ili ruku i kaže: "Dobro jutro, kako si?". U repertoaru je imao još par izreka. Znao je reći i ime bake, dede, a kasnije i moje....
Skrenuh s teme.
Ako je netko ljubitelj životinja tj. voli životinje.... zašto onda drži kornjaču ili ribice u akvariju, papigu ili kanarinca u krletci, psa ili mačku u kući....?
Da ljubitelji životinja ne kupuju svoje mezimce, ne bi te životinje ni bile u kavezima, nego bi živjele normalnim životom u šumi, prašumi, džungli.... jedino bi se bojale gladnih lovaca.
Ne bi li glavna zadaća životinjoljubaca trebala biti da puste životinje da žive na slobodi, a ne da potiču trgovinu životinjama?
No, tko će to sad zaustaviti?
A tko će tek zaustaviti moje susjede? Svake godine broj mačaka eksponencijalno raste. I južni i sjeverni imaju svaki po skoro 10 mačaka (dobro, malo sam pretjerao). Umjesto da su te mačke u svojim dvorištima, one se fino prešetavaju po našem, zavale u hladovinu, vrebaju roštilj, pokenjaju se na svaki metar kvadratni....(analogno Hitchcockovim Pticama).... Tek na par minuta skoče na maženje prek plota.... Onda se začuju uzvici oduševljenja: 'jooooooooj, kak je slaaaaaaatka', 'prekraaaasnaaaaa jeeeeee', ubrzo se dječici pridruži i baka pa se svi skupa dive kak mačka predivno kaka. Sam kaj ne vele: 'za prste polizat'.
Nemojte sad mislit da ja ne volim životinje. Samo djelim mišljenje sa Zvoncem:
"Ništa ne bismo trebali imati protiv psa. On je mila životinja. Ali da bi to i ostao, ne treba mu njega kao da je ljudsko biće. Za psa je potrebno dvorište i pasja kućica, a ne kauč i centralno grijanje.
Za psa je potrebno da ponekad pojuri i za mačkom."
Ak već nemre za fazanom u šumi.
P.S. nadam se komentaru Velimira Ponoša! (jel je Velimir? ili je Vladimir?)
Post je objavljen 06.01.2007. u 15:15 sati.