Umirovljeničke udruge i HSU sve češće upozoravaju na problem novih umirovljenika. Već je u veljači prošle godine Vlada oformila Radnu skupinu koja bi se time trebala baviti. I na zadnjoj presici lani premijer Sanader je uz najavu prodaje paketa dionica T-HT-a spomenuo u istom kontekstu i rješavanje tog problema. Mora biti da je problem velik kad bi se za njegovo rješavanje moglo posegnuti za ostacima ostataka obiteljskog srebra.
Evo zato malo podrobnije o novim umirovljenicima.
Novi umirovljenici su oni koji su umirovljeni iza 1.1.1999., nakon reforme. Ne samo da su njihove mirovine manje nego što bi bile u uvjetima starog zakona, nego se primijetilo da te mirovine padaju, u komparaciji s prosječnom plaćom u državi, iz godine u godinu. Za istu dob, isti staž i iste plaće tokom karijere novi će umirovljenik dobiti znatno nižu mirovinu nego njegov "dvojnik" umirovljen godinu dana ranije.
Zvuči loše; prirodno je valjda da se političari zbog toga zabrinu a onda i nešto učine. Međutim je prava istina da naša politička elita nema moralno pravo da se sad nad tim čudi i nudi "spasonosna" rješenja.
Nema, jer je intencija novog zakona i bila; štoviše, jedan od ciljeva novog zakona je bio, da se poluči taj efekt. Evo kako.
Prije reforme, u uvjetima starog zakona, umirovljenik bi svoju punu mirovinu ostvario u iznosu 70% svoje prosječne plaće tokom 10 najuspješnijih godina svoje karijere. To nije bilo nerazumno. Stari zakon je mogao biti toliko velikodušan kad je omjer broja zaposlenih bio 4:1, pa čak i 3.1. Vidjeli smo da je u 90-tima taj omjer opao na 1,4.1 i postalo je jasno da je takav nivo mirovina dalje neodrživ.
Rješenja je bilo otprilike tri: povećavati stopu doprinosa (unedogled), pritiskati proračun (unedogled) ili smanjiti omjer mirovina i plaća.
Reforma je, uz postupni prelazak na potpuno novi koncept financiranja mirovina, kao cilj imala upravo ovo treće.
Osmišljen je novi način bodovanja u kojem se postupno proširivalo obračunsko razdoblje. Umjesto osnovice od 10 najboljih godina, postupno se pri obračunu novih mirovina počeo uzimati u obzir omjer ostvarene plaće i prosječne plaće, sve dok obračunski period ne obuhvati čitav radni vijek.
Primjer: radili ste 40 godina; od toga 30 godina ste primali plaću na nivou prosječne plaće u RH, a u nekom 10-godišnjem razdoblju vaša plaća je bila 20% veća od prosječne. Po starim pravilima, ostvarili ste 40 x 1,2 = 48 bodova.
Po novim, 30 x 1 + 10 x 1,2 = 42 boda. Dakle, 12,5% manje.
Stvar je u tome da se to i htjelo. Željelo se da broj naših umirovljeničkih bodova oslikava cijelu karijeru (a time i uplaćene doprinose tokom cijele karijere), a ne da se dobije kao nerealna ekstrapolacija nekog uspješnog razdoblja. I pritom je ovaj efekt prisutan neovisno o tome kolika je vrijednost umirovljeničkog boda (tzv. AVM).
O tome kolika je vrijednost boda, ovisi novčani iznos mirovine. Da je taj vrlo malen, znamo svi. Može li biti veći? Ako pogledate brojeve iz Vol I, odgovor možete lako dokučiti. Stvar se ne da popraviti bez dubljih rezova i značajnijeg ekonomskog napretka.
Ovdje se ne radi o lošem zakonu, niti o čudnim i neočekivanim efektima novog zakona. Relativno opadanje novih mirovina je suština novog zakona.
Što sad hoće Sanader i što može radna skupina? Premijer najprije želi dobiti izbore. Bilo bi loše ako bi to pokušao tako da brlja po zakonu i mirovinskom sustavu. HSU predlaže vraćanje obračunskog razdoblja na najboljih 10 godina. Za to novaca jednostavno nema. Deficit mirovinskog sustava koji se krpa iz proračuna je već sada grandiozan (vidi Vol I). Stvar se svodi na to da svi prijedlozi koji se čuju žele provoditi mirovinsku reformu (uočite da smo još uvijek u tranziciji k novom sustavu) tako da poništavaju efekte te reforme.
Ako se pak hoće nešto učiniti prodajom T-HT-a to će imati samo predizborni efekt. Jer: što ćemo učiniti s onima koji će biti umirovljeni 2008., 2009. i u svim idućim godinama? što će biti kad ponestane Ine i T-HT-a? Pritom uzmite u obzir da će nove mirovine nastaviti relativno padati sve do iza 2020. A i tada će se pad zaustaviti uz jedan veliki ako.
Svakako je jasno da novim umirovljenicima nije lako. Njihov položaj i položaj svih budućih umirovljenika je zapravo znatno teži od položaja "starih" penzića. A svi znamo koliko se tinte potrošilo na "stare" penziće. Baš zato, ovo ne smije biti teren za politikantske nedajbože predizborne trikove. Jer to bi stvarno bilo bacanje prašine u oči i pometanje pod tepih zajedno.
U idućem nastavku čitajte:
- ima li ipak nade za nove umirovljenike?
- kako dalje?
- sve o onome ako
- što će biti s nama?
Post je objavljen 06.01.2007. u 12:03 sati.