ETHAN
Priča govori o malom dječaku Ethanu čiji je otac poginuo u ranim ratnim danima. Majka je umrla u ranim danima njegovog djetinjstva pa su tako on i otac ostali zajedno postavši najbolji prijatelji. Ethan je obožavao jakog, visokog čovjeka koji je prema njemu uvijek bio tako njezan i spokojan, premda je u odredenim situacijama s drugima znao govoriti strogo i odbojnov. Dječak je uvijek znao čemu ga otac želi poučiti. Često su raspravljali o mnogim temama koje obično ne zanimaju dječaka od osam godina starosti. Bili su jako povezani. Često su znali što drugi o nečem misli bez ijedne izgovorene riječi .
Kad je otac otisao u rat, ostavio je Ethana na brizi svom bratiću, bučnom i veselom čovjeku s velikom obitelji.
Prema Ethanu su bili izuzetno ljubazni, ali ipak ga nisu razumjeli. Smrt oca teško ih je pogodila . Bili su puni samilosti. Ethan se uopće nije obazirao
na činjenicu da je postao siroče. Njegovi su rođaci činili sve kako bi ga utješili . Posvećivali su mu puno pažnje .
Namučili su se provjeravajući i osiguravajući mu očevu imovinu . Bio je potpuno svjestan njihovih dobrih namjera i zbog toga zahvalan . Ali otac mu je nedostajao u svakom trenutku . Dobrota i razumjevanje okoline nisu mu mogli nadomjestiti njego nazočnost. Povukao se u sebe. Umirao je od tuge a rođaci nisu znali što učiniti.
Čitavo vrijeme otac se nalazio u blizini, jako zabrinut. Svake noći, čim je Ethan napustio svoje tijelo, bili su zajedno kao nekad i dječak je bio presretan. Probudivsi se nije se jasno mogao sjetiti onog što se dogodilo iako je imao osjecaj da se dogodilo nešto predivno. Tako je svakog trenutka doživio i nekoliko trenutaka sreće, a tada se polagano budio sjećajući jad i prazninu.
Post je objavljen 06.01.2007. u 12:26 sati.