Iggy Pop.
Johnny, koji zivi u sirem susjedstvu, jednom je davno sjajno primijetio, "U Nizozemskoj, ako gledas u zvijezde, stanes u govno". Nadam se da se nikada necete naci u situaciji da shvatite svu briljantnost i slojevitost te naizgled jednostavne konstatacije, bez obzira na primjetno poboljsanje u vezi prisutnosti psecih govana po ulicama tijekom posljednjih deset godina. Ima ih manje, naime.
Ah, tijelo je umorno a um zaigran pa su one preostale tri nepropusene sive celijice koje iz sentimentalnih razloga i dalje nosim izmedju mi dva usesa pocele, ono, "throwing their weigth around" (You talkin' to me? You talkin' to me? Osh se tuch'?). "Misli mi vrludaju" pa sam se tako sjetio jedne davne epizode kad sam se nasao oci u oci s Johnnyjem, cijelo 5.1 surround iskustvo.
Krajem 80-tih atrij OKC-a (Omladinskog kulturnog centra, tako mislim da se to tada zvalo), onaj trgich smjesten izmedju Pingvina, BP kluba, CDK knjizare i Radija 101 koji se netom bio doselio u svoje sadasnje prostore iz studoma na Savi, dakle taj je atrij bio popularno ("praaavo" ;)) skupljaliste i ako ste tamo nabasali u vecernje sate nije bilo neobicno ne naci slobodan stol za kojim se covjek privremeno mogao ukotviti.
No, zivuci jednim nosferatuovskim manicno-depresivnim stilom (spavao po danu, "djelovao" po noci) ja sam tih mjeseci bio intenzivno zaokupljen izivljavanjem svih silnih nagomilanih gomila govana u svojem mladom skoro-pa tinejdjerskom zivotu i u atriju OKC-a sam bio dio inventara. (U medjuvremenu sam spoznao da ja uopce nisam manic-depressive, I'm manic-eccentric!) Tako sam jedne veceri u miru sjedio sam za preostalim slobodnim stolom kadli se desilo Johhnyjevo Ukazanje. Dosao covjek popit nesto, osacao stanje stvari, vidio kak'a je situacija pa prisao mojem stolu i pitao je li slobodno sjesti.
Sa impresivnim nemarom ja sam nesto odmahnuo rukom, kao: It's a free... well, table. Bio sam tada straaasno skromno i pristojno celjade pa iako bih se u tom trenutku vjerojatno tesko dosjetio ikoga s kime bih radije drmnuo pivo, nisam ni slovca izustio: ja sjedio u tisini za svojim uglom, Johnny u tisini za svojim.
Kasnije tijekom veceri dozivio sam svojih petnaest minuta slave kad sam odjedanput postao vrlo trazena i popularna osoba, ona ista radi koje (kako sam bio nacuo) su lokalni kafici mijenjali mjuzu u manje poticajnu da se ne bih slucajno toliko opustio da zaplesem. (Nitko od ljudi koji me ne poznaju iz tih vremena nece vjerovati da je postojalo doba u dalekoj, dalekoj proslosti u daleko prosloj drzavi kad sam ja PLESAO!) Svakoga je zanimalo cuti sto mi je to Johhny sve bio ispricao. Ah, cijena slave!
I koja je poanta cijele ove price?? A to bih ja, kao, trebao znati? Ja, kad se napusim, naganjam svoje misli po sobi i ulov je uvijek neizvjestan. Pod prisilom bih mogao reci nesto u stilu, NE HODAJ MALEN ISPOD ZVIJEZDA BEZ OBZIRA KOLIKO JE GOVANA OKOLO, ali istina je da je ovaj flog pisan postolarsko-knjizevnom tehnikom: trazeni komad je bio isklesan vec u prvom odlomku, slijedecih sest je tek blanjanje sto iz dokone, sto iz znamhocumogu delussions of relevance.
Post je objavljen 06.01.2007. u 03:13 sati.