Marketing
Jad
Sedmog siječnja hodao sam uz škriljavo žalo obale koju je zapljuskivalo tmurno baltičko more.
Kapljice soli snažni su mi napusi tjerali pravo u lice, uprkos tomu što sam se čvrsto zaogrnuo i dobro omotao debelim ogrtačem naučenjačke ozbiljnosti.
«Eto, kako smo mi kroz povijest krivo shvaćen narod», govorio mi je profesor Xavier. «Osuđivali su nas što krtice spravljamo zrele, odstajale, i na kiselo, s njokima od krumpira. Kako pobogu drukčije da ih spravimo?!?
Ne znaju li ti 'uljuđeni i kultivirani Evropejci' da je krtica, ta žilavo slijepa štetočina, inače prebljutava, premučna, pa i pretvrda?
Očito – ne znaju!»
Glas profesora Xaviera odzvanjao mi je u ušima.
Osjećao sam u kostima tog prohladnog, slano prskanog sivog baltičkog jutra, da se rušim u jezivo grotlo samosažaljenja.
E. Nolde
Prokleto bilo ovo doba godišta.
Ništa u njem pozitivnog - osim Byronova rođendana. Dvjestadevetnaestog.
Svaki put kad dignem glavu iz pijeska
vidim kako kroz prste klizi nešto što volim
Post je objavljen 06.01.2007. u 02:51 sati.